Njujork, Badnje veče, ljeta gospodnjeg 1943...
U sobi hotela Njujorker starac se spremao za počinak. Sam.
O čemu je razmišljao gledajući to veče ka plafonu sobe u kojoj je proveo prethodnih deset godina - niko ne može sa sigurnošću reći.
Živi kažu, da stari ljudi predosjete dolazak kraja, nepogrešivo, i tada im u misli ulaze slike iz djetinjstva, bezbrižni krajevi iz kojih su pošli ka nekim drugim, često ne baš gostoljubivim predjelima. Obično u
Političari u našoj zemlji često govore kao da su žrtve.
Predstavnici žrtava često govore kao da su političari.
Mrtvi su u njihovim obraćanjima javnosti neprocjenjivi kapital.
Kao u Tolkinovom romanu Gospodar Prstenova neprestano se mobilišu u bitkama koje očigledno nisu završene...
Sinoć je na televiziji prikazana Šindlerova lista.
Danas je u Jasenovcu održana komemoracija povodom 64 godine
"…nek nas sjete ove slike, na tu djecu i te đake, što su mali, mali za vojnike, a veliki za junake…"
- dio pjesme iz filma o Bošku Buhi, dječaku heroju. Stih ide na kraju filma, posle trenutka kada Boško pada na ledinu pokošen metcima unutrašnjeg neprijatelja
Istraživanja kažu da će u Bosni i Hercegovini 2040 godine, ako mladi nastave da odlaze iz zemlje ovim
Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja.
Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što ne posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Eto, ote mi se zamalo i blasfemija. A ništa nisam nacrtao. Napisao jesam štošta, ali dobro pazim da se ne izblasfemiram, da na mene ne bacaju fetve i anateme.
Znate, ja sam pisac, dakle ne kolumnista, što nema veze s
Ponovo sam u Norveskoj, trenutno uzivam u pejzazu Lilehamera, gradica u kom su 1994, dok smo se mi bavili vaznijim poslovima, odrzale Olimpijske igre. Snjeg škripi pod nogama i čist je da ga možeš pojesti. Ovo je neki deseti put da sam u poslednih nekoliko godina u Norveškoj, navikao sam se i često mi padne na pamet da bi se ovdje moglo i zivjeti. Naravno, da je bar malo jeftinije.
U ovom blogu ću napisati nešto o svom prvom putovanju koje je završeno trodnevnim krstarenjem od Norveške do Danske. Imao sam do sada tu sreću da mnogo putujem, ali to putovanje mi je jedno od najljepših.
Dugo je najgledaniji kratki film o Banjaluci, na svjetskim internet portalima, bio onaj kad dva učenika tuku trećeg, dok ostali drugari to gledaju i mirno jedu svoje kifle.
Ovih dana novi filmski uradak svijetom promoviše naš grad.
U ovom, veoma gledanom, filmu učenik na času šamara svoju nastavnicu a njegovi drugari, koji to snimaju, se veselo klibere.
Cjeli razred mirno posmatra ovaj tužni performans.
Novi film je svojevrsna nadogradnja prethodnog i ako ima razuma moramo se zapitati-Šta će biti u sledećem ?
Koju vrstu progresa nasilja
Imao sam tu sreću da upoznam veći broj sjajnih ljudi iz Otpora. Imao sam i tu nesreću da upoznam i one manje sjajne. No to nije tema....Za jedan od poslednjih brojeva štampanog izdanja Buke moj prijatelj Miloš Gagić je napisao tekst o svojoj motivaciji da bude u Otporu, mislim da je vrijedno ponovo ga pročitati pred izbore, ima tu par dobrih....
Za šta si se borio?
Kada mi ljudi kažu: "Za šta si se borio. Vidiš da su svi isti. Sta si za to dobio?", ja uglavnom ćutim i pomislim da li bi' to činio i sada.
Pre osam godina jedna generacija
ALEKSANDAR STANKOVIĆ, novinar HTV postupio je danas suprotno odluci Programskog vijeća da se spot "Zaštitimo svaki poljubac" ne emituje na HTV-u. U današnjoj je emisiji Nedeljom u 2 pustio je spot njemačke filmske akademije koji promoviše borbu protiv nasilja.
Iako nije bilo službenog odgovora HTV-a Queer Zagrebu, koji je spot ponudio HTV-u, na Programskom se vijeću moglo čuti da je neprikladan za hrvatsku javnost zbog eksplicitnog prikaza poljupca dvojice muškaraca. O nasilju nad homoseksualcima, obećano je tada predstavnicima Queera,
Pronašao sam ovo razmišljanje Aleksandra Tijanića, Generalnog direktora RTRS-a na temu Kosova na sajtu NIN-a
Vrijedno je podsjećanja...
Šta će Srbima Kosovo ?
Najskuplja srpska reč” - Kosovo - konačno je dobila cenu. Ništa tragično. Prodavati ono što je već u vlasništvu drugih, samo je dokaz odrastanja nacije. Naime, nekad sam verovao da gubitak Kosova za svakog Srbina predstavlja simboličnu kastraciju. Koji će Srbin pristati da mu odseku muda? Sad vidim red pred kantarom. Stoje