Kladim se da na ovoj fotografiji vidite visoku, vitku, plavokosu devojku sa crvenom knjigom u rukama. To je normalno jer svi imamo manje-više slične vidne senzore. Neko vidi malo bolje, neko malo slabije, ali u suštini gotovo svi vide skoro isto.
Ima, međutim, ljudi sa manom oka i koji ne vide dobro neke boje. Osnivač Fejsbuka Mark Zakerberg dobro vidi plavu boju ali ne i ostale. Njemu su crvena i zelena boja samo nijanse sivog i za Zakerberga je ova devojka sivo-plavičasta, sa možda malo primese braonkaste boje.
/Ovde to nije bitno, ali da pomenemo da osoba sa poremećajem receptora koje ne prepoznaju neku boju ili neke boje zamenjuju drugim ima više među muškarcima (8%) nego među ženama (0,5% )./
A u Smaragdnom gradu je drukčije, sve je zelenkasto pa je i ova devojka - zelenkasta. Kao što sigurno znate zelenilo tog grada nema nikakve veze sa vidnim receptorima njegovih stanovnika već sa zelenim naočarima kroz koje oni posmatraju svet. Dakle, na doživljaj sveta uticaj ima i to kroz čega taj svet posmatramo, a i kojom svetlošću je on osvetljen.
Postoje i oni koji su potpuno slepi za boje pa je njima ova devojka je sva u sivim nijansama. Taj nedostatak oka je otkrio Džon Dalton, hemičar koji je inače dokazao (ili kako se to obično kaže: otkrio) postojanje atoma. Medicinu je zadužio otkrićem da on sam, a i neki drugi ljudi ne razaznaju boje.
Vazemaljska bića iz filma Predator opet opažaju toplotne zrake. U telu devojke odigravaju se brojni biološki, hemijski i fizički procesi i zato je njeno telo toplo, a topla tela zrače. Ona isijavaju toplotne zrake koje mi ne vidimo čulom vida, ali predatori imaju drugačiji vid od nas. Oni opažaju toplotne zrake, a sasvi loše loše vide ostalo zračenje pa za njih ova devojka izgleda otprilike ovako:
A Nibulonci iz susednog galaktičkog kraka imaju sasvim drugačiji način opažanja sveta. Ispuštaju X zrake i uočavaju prepreke na koje ti zraci nailaze. Oni su u stanju da vide kroz predmete, pa i kroz ovu devojku.
Zapravo, skoro pa da ne vide ništa..
Za pčelu devojka je prilično mutnjikava i pomalo pikselizovana. A i ukockana. One je vide otprilike ovako (ako sam to dobro nacrtao. Moj problem je što ne znam da crtam kako pčela vidi):
Na planeti pasa ova devojka bi izgubila svoje lepe boje i bila bi pomalo bezbojna, pomalo ljubičasto-zelena i uglavnom mutna.
Svi nabrojani devojku vide manje ili više drukčije. Postoje neke sličnosti u doživljaju, ali i receptori su slični. A ako nisu slični onda devojka može zaista groteskno da izgleda. Na primer, ovako:
ili ovako
Iz svega proizlazi pitanje koje prosto vrišti za odgovorom:
KAKO DEVOJKA ZAISTA IZGLEDA?
Možda je ona u stvarnosti ultraljubičasta, debla i preglasna? Ili je ukusna, oker plava i sasvim mala? Kako devojka zaista, kako stvarno, realno izgleda???? I ne samo kako izgleda nego kakva ona uistinu jeste? Kako devojka izgleda kada je niko ne gleda?
(Nastavak)