Da sam ja neko ko se pita u DS, izbacio bih Borka Stefanovića jer on na poziciji potpredsednika stranke i ne sme da je razbija ili cepa. Čak ni u nagoveštajima. A nagoveštaja je bilo dosta. U jednom intervjuu Stefanović demantuje novinske napise da mu Jovo Bakić piše program i kaže da mu nije ambicija da cepa DS, a paralelno s tim Jovo Bakić u potvrđuje da piše Borku program i dodaje kako u budućoj Stefanovićevoj stranci neće biti mesta za sve, već samo za elitu. Sve liči na igru dobrog i lošeg policajaca. Jedino nije jasno koji je ovde dobar.
Prepričavam šta je izrekla moja malenkost u par pojavljivanja na malim ekranima tokom protekle nedelje. Rekao sam, takođe, da kad bih ja bio na čelu DS, program Jove Bakića vratio bih autoru da ga on troši za svoju ličnu upotrebu, a ja bih poslao nekog u podrum Krunske 69 da u arhivama pronađe Program Demokratske stranke koji su sočinili njeni osnivači 1990. Onda bih članove DS zamolio da ga pažljivo pročitaju i da u odnosu na njega profilišu politiku i svoj položaj na političkom nebu, ne tako što bi se opozicionarenje pretvorilo u antivučićizam da bi se dopali Vesni Pešić, već tako što bismo sve proevropske poteze premijerove pozdravili i podržali, a loše poteze i greške vlade kritikovali principijelno, argumentovano, bez lične note i bez mržnje.
Govoreći o programu Bakić-Stefanović, rekao sam da je to bućkuriš populističkih besmislica, da je to "miš-maš" ideja koje lepo zvuče neukom uhu, da je to kompilacija svega i svačega, od borbe protiv međunarodnog kapitalizma Mire Marković, do borbe protiv NATO Vojislava Koštunice, što u podtekstu predstavlja antievropsku agendu. Pomenuo sam i ono što je Stefanović izjavio u intervjuu "Vremenu", a što doslovce glasi: "Mi želimo da napustimo princip po kome je ekonomski razvoj glavna tačka. On jeste važan, ali glavna tačka su ljudi, humanost, solidarnost, itd". Moja malenkost, naime, ima snažno uverenje da je politika napuštanja ekonomskog razvoja zarad okretanju humanizmu i renesansi ono što moderna sociologija naziva "bulšitizmom". Ako već niko ne želi to da kaže, evo ja ću, pošto se politički subjekti ponašaju kao da se njih ništa ne tiče, a posle se čude kad od aktivatora kolektivne političke svesti postanu tužna landarala na vetru zaborava.
U takvoj atmosferi i sukob između premijera i predsednika oko Platforme posmatra se kao "privatna čarka u okviru naprednjačke porodice". Na taj sukob proevropske stranke, na moje zaprepašćenje, nemaju nikakvu reakciju i gledaju u njega kao tele u šarena vrata, iako je svakom normalnom jasno da je na delu civilizacijski konflikt u kome jedna strana želi da se blokira srpsko priključenje EU i da se usput aktuelni premijer uvalja u blato izdaje Kosova po modelu koji su klerikalni desničari iz NSPM praktikovali na Tadiću za vakta Vlade Vojislava Koštunice, a sada ga ponavljaju na predsedniku Vlade Vučiću. Licemerje tzv. proevropskih stranaka koje statiraju u kukuruzu, nezainteresovane za političke procese u kojima se lomi budućnost zemlje i bave se isključivo sobom, cmizdre oko toga što im je neko, zaboga, ukrao politiku, i svode javno delovanje na samopromoterske poteze Jove i Borka, od kojih ovaj poslednji uspe, nekako, da na sve moje primedbe odgovori utiskom koji je na njega ostavila moja frizura, što, na kraju krajeva, jeste tipično levičarsko ponašanje, ali nije dostojno političke debate u svetu pristojnih ljudi.
Dodao je Borko i da su osnivački program DS-a pisali Kosta Čavoški i Nikola Milošević, pa se on, kaže, zato s tim programom "ne slaže". Da se ne bih uplitao u ovaj kvazilevičarski spin, neću da pitam znači li to da se ne slaže s dokumentom koji su takođe pisali Mićunović, Mile Perišić, Borislav Pekić, Rade Stojanović i Zoran Đinđić, već bih samo da primetim da su pomenuti Čavoški i Nikola Milošević, upravo takvi kakvi su bili 1990, Marks i Engels u odnosu na duet Borko&Jovo 2015.
Objavljeno u NN jutros pod naslovom "Borko&Jovo u krimiću"