Pitala me ovo jedna baka iz kraja kada je načula nešto kako su se razgovorali "ovi naši" iz pravoslavne crkve sa katolicima, i kako se tu spominjalo da bi valjalo da bude jedan poglavar i da se već priča kako će to biti papa, jer kako bi papa dozvolio da neko drugi njemu bude poglavar. Meni se uvek dešavaju ovakve priče. Prate me jer znaju da ću da se primim i da se razgovoravam i još posle blog da pišem. Mislite babe ne čitaju blog?
Nije baba videla kako se patrijarh konstantinopoljski Vartolomej prvi i Papa Benedikt XVI fino drže za ruke, jer da jeste, ič se ne bi brinula. Baka je, inače, jedna od onih - kao moja pokojna prababa Evica, bog da joj duši prosti - što uvek nose crno, čak i 50 godina nakon smrti supruga, što jedu jer moraju, mrve nešto prstima i guraju u usta bez zuba. Na ormanu imaju dunje i gajbu jabuka umotanih u novinsku artiju. Iznad kredenca, tamo gde stoji hleb, Isus Hrist, a malo levo, pod goblemom, zajedno sa kandilom stoji i Sveti Nikola, obasjan odsjajem oluka od preko puta, malko požuteo, ali ponosan. To su vam ljudi starog kova koji iskreno veruju da ta jabuka što tako lepo miriše sa ormana jeste morala iz ženinih preći u ruke muškarca, jer da nije tako bilo, njoj bi bilo valjda lakše sa njenim muškarcem, a ne bi baš uvek on gazdovao. Što veruju da je baš njihova vera prava, ali ne mrze ostale, kako to danas ovi new pravoslavs rade. Ponekad se upuste u čist okultizam, pa ucveljenoj udovici tutnu u ruke glavu petla da je baci neprimetno u raku, sve prekrstivši se, protiv uroka. U crkvu se redovno ide, deca redovno na Vrbicu vode, za Božić lome zubi na staru petodinarku u česnici. E, možete zamisliti tu Evicu kada je čula da su se u Raveni sastali pravoslavni i katolički oci i potpisaki neki dokument koji kaže, i to u u 46 tačaka, da bi se mogle ujediniti pravoslavna i katolička crkva?!
Osta Evicken u čudu. Prvo, zbog onog "u Raveni", to joj je totalna misterija, a onda i zbog onog ujedinjenja. To razume šta znači, ali ne razume da može biti. Nije zbog mržnje, opet kažem, ali, kako to? Uhvatila me za rukav i vuče i kroz smeh mi kaže: "Ej, sad će ova moja Agi neni morati u našu, ili ćemo mi u njenu crkvu?" Bilo mi truba da joj kažem da neće dočekati. Iskreno, nemam pojma gde je to mogla da čuje, ne sećam se da je bilo baš tako puno na vestima, ali možda i jeste. Možda je čula baš u crkvi, a možda je i čitala na Internetu, na nekom forumu.
Baba se sigurno i sa razlogom pita kako će tako brojne probleme rešiti, baš one koji su nekad bili razlog za Raskol? Koji će biti simbol obnovljene vere? I kako će se dogovoriti oko poimanja Svetog duha? Ako je Svetu trojicu, Boga oca, Sina i Svetoga duha, Katolička crkva videla u jedinstvu - Svetom Trojstvu gde, ako dobro razumem, Sveti duh "proizilazi" iz Oca i Sina, a Pravoslavna crkva oca kao nerođenog, Sina kao "rođenog", a Svetog duha kao "ishođenog", odnosno, da Sveti duh ne sledi iz Boga oca, već je sa njim u vezi tek preko Sina, kakvo će tu onda biti zajedničko rešenje? I hoće li se sada ta katolička, božanska priroda Hrista i pravoslavna, kao bogočoveka, sjediniti i ako se sjedini, kakav će taj novi Hrist biti? A ako tu krene malo više na pravoslavnu stranu, kako će Marija nastaviti da bude bezgrešna? No, kao što se dalo i očekivati, ovaj dokument najviše se bavi pitanjem glavnog poglavara, i upravo to je najviše kod nas odzvonilo. Pape i patrijarsi su pre Raskola bili isti. Malo je jedan bio prvi među jednakima, pa onda malo drugi. Nakon Raskola, papa se proglasio za izaslanika Svetog duha, što je izuzetno težački posao, a uskoro postaje i bezgrešan, što je već metafizički i sizifovski.
Srpska pravoslavna crkva ranije nije pokazivala baš preterano ekumenstvo. Naprotiv, Nikolaj Velimirović, recimo, nije mislio da treba šta pregovarati, a naročito oko papskog primata. Međutim, izgleda se klima menja. Kako je napisao za "Građanski list" naš poznati teoretičar i kritičar teologije, Mirko Đorđević: "Sigurno je da će se to jednom ostvariti, prema Hristovoj zapovesti koju katolici često citiraju ‘Da svi jedno budu'. To ne znači da ćemo zaboraviti svoje jezike i tradicije, ali jedno je sigurno, otpale bi po Srbiji sve ove drugorazredne balkanske svađe o autokefalijama, podelama u crkvama". Haleluja! Ovo bi čak i Evicken volela i razumela.
Navodno se u Raveni nije baš direktno razgovaralo o tome da rimski papa bude prihvaćen kao vrhovni poglavar hrišćanskog sveta, ali se ustanovilo da bi ta velika, ponovo ujedinjenja crkva, morala imati jednog poglavara i više se, onako, šuška, da bi to bio papa. To, naravno ovde, niti u Rusiji, koja inače u pregovorima i ne učestvuje, nikada neće prihvatiti srce narodno. Ali, potpisano možda i bude. Politika, brajko. I ne samo politika: GLOBALIZACIJA. Evicken, stisni taj učkur od podgaća!
No, ja mislim da neće. Jer, več i u samom dokumentu iz Ravene izgleda (nezvanično) piše: "Istok i Zapad prihvataju primat na univerzalnom nivou, ali da postoje razlike u odnosu na način na koji primat treba da bude upražnjavan, kao i u odnosu na njegove teološke i biblijske osnove."
Hoće svi, ali ne mogu da se dogovore. O, kako to poznato zvuči.