Kada neko kaže „zemlja", koja nam je prva asocijacija?
Planeta Zemlja, svakako.
Zemlja po kojoj hodamo.
Vatra, voda, vazduh, zemlja.
Usta puna zemlje.
Usta puna onog što raste iz zemlje.
Zemlja u koju zatrpavamo, i sakrivamo. Koju skidamo sa cipela.
Zemljište koje oremo, u koje sadimo, iz kojeg beremo.
Koje ne poznajemo, koje ne štedimo, a od kojeg tako puno
očekujemo.
Kako da ga sačuvamo?
Moramo da ga poštujemo. I moramo sa njim malo bolje se upoznamo.
Da ga ne uzimamo zdravo za gotovo, jer je ono skoro gotovo.
Koliko ljudi - ne naučnih radnika, već običnog sveta - zna šta se dešava sa zemljištem, u kakvom je stanju? Zašto kažu da je neobnovljiv resurs?
Zašto se sve više govori o tome? Zašto su UN 2015. proglasile za Međunarodnu godinu zemljišta, koja se obeležava širom sveta raznim manifestacijama. Postoje i domaća institucije koje su se uključile u ovo. Institut za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu već naveliko radi na tome, a ja sam se odlučila da kao pojedinac dam doprinos celoj priči. U narednim mesecima ćemo se truditi da vas upoznamo sa najvažnijim činjenicama, da vas informišemo i da vas - u najboljoj nameri - navedemo da savešću i znanjem, svako spram svojih mogućnosti, širite priču o tome kako da zemljište koje nas hrani sačuvamo za one koje na njemu ostavljamo.
Igrokaz koji sledi je moj mali doprinos.
ZEMLJIŠTE ZOVE ZEMLJU
Kratki komad o buđenju zemljane savesti (Soil Soul)
"Više znamo o kretanju nebeskih tela nego o tlu pod nogama"
Leonardo da Vinči
- Zemljište zove Zemlju, zemljište zove Zemlju. Zemljani, da li se čujemo?
- Da, čujemo se Zemljište, identifikujte se preciznije. U kakvoj ste misiji i odakle dolazite?
- Ne dolazimo, tu smo, ispod vas...Možda nas niste čuli - zemljište je! Zemlja ispod vas, razumete? Treba nam hitno vaša pomoć! Da li čujete i razumete Zemljani?
- Da, veza je odlična, i zvučite kao da ste tu pored nas, ali ne razumemo...trenutak, ostanite na vezi (čuju se glasovi u pozadini: „Kakvo bre zemljište? Koga ovi prave budalama? Čuj, zemljište zove? Kao da je živ stvor, svašta, svakakvih budala ima"..."Ali, šefe", čuje se neki usamljeni glas, „Možda tom zemljištu stvarno treba pomoć?". „ Pa?! Kako pa mi možemo da mu pomognemo?"...)
- Zemljište, da li se još čujemo, kako možemo da vam pomognemo? I da li bi mogli ozbiljno da se identifikujete, zauzimate nam frekvenciju, zbijanje šale sa nama je ozbiljan prekršaj...
- Zemljani, nemamo vremena, molim vas da hitno upozorite sve stanovnike Zemlje da smo ugroženi i da nam treba pomoć...uskoro nećemo moći da odgovorimo na sve vaše potrebe, a tada će već biti kasno....pogledajte ispod svojih nogu kada budete koračali napolju, izađite iz kola i zabodite jedan prst u zemlju, pa pod mikroskop, a drugi stavite na čelo...Onda okupite sve stručnjake i naučnike, državne lidere, zemljoradnike, medije, građane, sve oči i sve mozgove, na gomilu sva znanja i sve savesti, pa nam se onda opet javite na ovu frekvenciju, ako još budemo tu...
-------------
Zemljani u kontrolnoj sobi, i svi napolju do kojih je stigla ova vest, ostadoše najpre prilično zbunjeni. Ako nije šala, znači da je to ispod nas živo?! Onda je krenula panika. Pa, do sada je pretnja uvek dolazila nekako sa strane: sa severa, juga, zapada ili istoka, ili od gore, od ko zna kuda, šta je sada ovo?! Jel to nama zemljište preti? Kako je to moguće? Skupiše se sve svetske vojske da se udruže, prvi put u istoriji od kada je ljudi, okupiše se eksperti, državni i vojni lideri, mediji se upalili, društvene mreže vrište, javne rasprave, najbogatiji kupuju karte za nepostojeće šatlove koji idu put nepostojećih Zemljinih stanica, a najluđi, u strahu što im neko izmiče tlo pod nogama, kopaju podzemna skloništa u svojim baštama, kraj svojih kuća....
...
Šta mislite kako se završilo svo to ludilo? Da li su Zemljani stali, zagledali se u zemlju pod svojim nogama? Da li su stavili jedan prst u nju, a drugi na čelo? Kako bi završio neki film na ovu temu? U scenariju nekog blokbastera Zemljani bi prevazišli sve razlike, udružili se i pronašli rešenje. U nekom drugom, većina ljudi bi nastavila da okreće glavu na drugu stranu, a prste i nos tamo gde ne treba. I tako sve do kraja sveta. Realno, Holivud VS nezavisna produkcija, recimo.
Ja ne želim da budem većina. Ovo je samo moj način da dam svoj mali doprinos Međunarodnoj godini zemljišta i pridružim se onima koji savešću, znanjem, talentom ili veštinom, svako spram svojih mogućnosti, šire priču o tome kako da zemljište koje nas hrani sačuvamo za one koje na njemu ostavljamo.
Vlastimira Stanković, PR, novinarka, blogerka, ali iznad svega, Zemljanka