Pošto je plodnom Plekijevom blogu skoro otkucao poslednji čas, evo da otvorim svoje terenče za igru (i spasem Filipa od uobičajenog gang rape-a). Nači, blog je pre svega za one koji vole da majstorišu po kući ili oko nje, ili na placu, u vikendici, šljiviku, rade generalke na motorima, seku drva cepačama ili pincetama, otpušavaju kanalizaciju sa prave ili pogrešne strane. Dakle, za prave i samozvane majstor svih vrsta, youtube akademike i gurue, znojave dekice, vikend voriore, a i za one koji se boje da majstorišu ali možda bi nešto i probali, ili pak ne bi.
Pre nekoliko dana, dok sam lutala bespućima interneta, iskočio mi je članak Nacionalne geografije Srbija o jednom nadasve..., pa, da se blago izrazim, jezivom ostrvu nadomak Meksika. Da ga sad ne prepričavam, ko je zainteresovan za detalje neka otvori priloženi link ( https://www.nationalgeographic.rs/reportaze/galerije/6605-hiljade-pari-plasticnih-ociju-motre-na-meksicko-ostrvo.html / Žao mi je što nisam u mogućnosti da link postavim kako spada jer mi je karikica namrtvo mrtva - ne reaguje ni na kakve podsticaje./ ) i sam se uveri da baš i ne preterujem u iznesenoj tvrdnji. Za one koji su neskloni zavirivanju u linkove, dovoljno će biti da kažem da me je podstakao na intenzivno razmišljanje o lutkama, dodatno osokoljeno opetovanim nesanicama zbog promene vremena, prestupne godine, mojih uobičajenih nemira i već ko li će ga znati čega. I tako, evo me gde svoje reminiscencije velikodušno ;) delim sa vama.
У овој причи догађаји су истинити, али су се догодили различитим личностима.
Ако се неко препозна, то ће бити на његову одговорност.
СРПСКИ САФАРИ
О правој личности и способностима Станоја дуго се није знало у редакцији. Познавали смо његову физичку појаву: повиши и кошчат, бујне косе са дугачким зулуфима и кратком брадицом чији је шпиц питагорејски издуживао лице. Знали смо да је тако и живео, по хипотенузи, док су се светачки и уметнички имиџ надметали у њему. Оне вечери у кафани, када су столови залебдели а ми уронили у срећу безбрижног постојања, Станојев уметничко-боемски лик је надвладао и, чини се заувек, ћушнуо бројанице на дно његовог најдубљег, тајног џепа.
Чим је газда кафане почео да скупља и пребројава испијене флаше, Станоје га је позвао, заденуо му неколико новчаница у мали џеп капута и нешто шапнуо.
Газда се усправио, погледао нас и поново нагнуо да боље чује.
- Затараби кафану! – поновио је Станоје. – И донеси нову туру, шта ко пије.
- Е, нека си му рекао! – огласио се заменик глодура. – Таман смо се загрејали...
Негде после поноћи, усред наше дерњаве и пијаних расправа, пукло је велико кафанско огледало иза шанка и хиљадама блиставих стаклића, као зрнцима леда, посуло све около. Тресак је заглушио галаму, а тишина потом, уз звон понеког закаснелог стаклића, била је провалија у коју смо сви пропали, одједном истрежњени.
Po svoj prilici jedan moj Bongard problem biće objavljen na Index of Bongard Problems, net arhivi svih oficijelnih Bongard problema.
Ovdje objavljujem dva nova koja se trenutno razmatraju...
Neće biti lako budućim biografima izvesnog Vesić Gorana, kad se budu prihvatili posla da ispišu njegov raskošni životopis. Ali, za takav poduhvat još ima vremena.
Prošle godine snimila sam video o tome šta poneti na dugu, višemesečnu turu biciklom, a evo sad i vloga o tome šta vam treba za ture od dva do petnaestak dana. U principu, čim jednu noć kampujete, nosite isto opreme koliko i za deset ili petanest noći. Nadam se da će vam koristiti:
Spisak opreme iz klipa, sa linkovima:
Ovo je nastavak!
Prva polovina puta opisana je u 1. DELU TEKSTA!
(nije bilo moguće da sve stane u jedan post)
★