Sada kada smo konačno uzeli sve(t) u svoje tradicionalno krvave ruke, došlo je vreme da makar pokušamo da govorimo istinu i samo istinu. „Makar". Eto, tako to zvuči kad se mi namerimo da govorimo istinu istine radi. A opet, kao i svaka biljna ili životinjska vrsta pred izumiranjem spremni smo na sve, pa i na istinu samo radi istine, bez ikakve koristi. Makar tako sebi delujemo, malograđanin uvek ima o sebi bolje mišljenje od onog koje drugi imaju o njemu.
Za stotinak godina, kad sa svojim pričama iz nepričave pretpostavljeno nestanemo sa namučenog lica zemlje, možda će
64 ПИТАЊА
Напетост у руци, трнци међу прстима, празно у глави. Кроз собу је струјала нека енергија која је одбијала да поруши равнотежу, поремети симетрију, покрене дела са неизвесним крајем. Али свака партија је већ одиграна, знао је, неке и хиљадама пута и ти кад вучеш бивше потезе улазиш у колотечину туђих енергија.
Od kad znam za sebe pok. otac je pravio italijansku hranu, ono što danas zovu "pasta". Lazanje, kanelone, špagete bolonjeze, i "one bele špagete" tj. karbonara. Ja sam (u svoj svojoj 'dečjoj pameti') bio samo posmatrač većine toga pošto sam odbijao da jedem išta osim pomenutih špageta bolonjeze (zaboga - špagete su CRVENE, dakle bez gluposti i eksperimenata), tek kad sam dosta kasnije postao skro pa svesno biće (moguće čak iza punoletstva) sam pristao da probam 'te bele'. Ako zanemarimo sve te paste nije bio neka domaćica i bog zna kako strastven kuvar opšteg tipa, imao je neki
Ovo je blog koji sam napisao pre tačno 5 godina, 31. marta 2017. godine, a povodom izbora tog proleća, i sada ga ponavljam. Nisam u njemu ništa menjao, sve je isto kao što smo i mi isti. Možda može da vam bude dosadan, ali možda će neko da nađe nešto zanimljivo.
Gradić St. Pierre posle erupcije vulkana 1902. godine
Vi stalno pričate o događajima, a ne o onome što se zaista desilo – (TS