Jutro.
Nebo bez oblaka.
Okačena na svetloplavo platno, zvezda snažno blješti.
Jutro, najmagičniji deo dana, zar ne?
Otvaram prozor, ne odričem se dugogodišnjeg rituala.
Otvaram prozor – ali, ne dopada mi se vazduh. Osećam presiju nad plućima. Odjednom, shvatam da je razlog tome gusti oblak dima, neke nedefinisane boje, koji se pojavljuje nad mojim gradom, nad mojom kućom.
Rizikujem da se otrujem.
Zatvaram prozor.
Uključujem TV.
Neki smešni čovek, krajnje čudnog i nesvakidašnjeg izgleda, kršan,
neka se istopim / bez sunca/
misleći na tebe
eto
samo to sam htela da ti kažem
i da te pitam,
kakvo je nebo kod tebe?
uvek si tu
i kada nijednog oblaka
život,
opori miris magle
iz šoljice čaja,
osećaj toplote
u stopalima
oslonjenih na rebra radijatora.
život,
kroz prozorska okna i
pogled na crno-belo platno
i jednolične krovove
nanizanih kuća
i tursku kaldrmu
delimično pokrivenu snegom,
stariju
od vremena.
život,
i žena odevena u crno,
bezlična,
hita po
mrvicu hleba
i kantu bukovog drveta.
i zvuk tišine
beživotne sobe
Misliš – jako si racionalan
Misliš – tako je najpametnije
Osim što ideš po kući ceo dan
lomiš stvari jer ih ne vidiš
Nije ti ni krivo
I sam si u parčićima koje niko neće moći ni da pokupi
A tek da spoji
Ceo dan samo misliš i plačeš
Plačeš i misliš
I misliš: šta sad plačeš!
pretražuješ internet: kako preboleti onu koju voliš
Izgleda – nije teško, u samo deset koraka
Prvi lik kod kog je trebalo da se uselim
me je non stop zvao lutko
Par puta sam mu rekao da obustavi
Izvinio se
ali je tražio previše za tu gajbu
Uselio sam se u stan u potkrovlju kuće
koja je previše asocirala
na period eksproprijacije
gazdarica je bila na spidu i pivu
a u prizemlju je
ni manje ni više
nikla detektviska agencija
Prezimio sam možda najbedijih par meseci
svog života
pokupio svoje stvari i knjige
u kese za đubre i isto tako
toliko puta mi u toku dana
ne nisam htela to tako da kažem
hoću da zvuči lepše
da zvuči as deep as love
kad je već svaki sentiment koji osetim u vazduhu
kao blago prelaženje preko obraza
kao pamučna majica ispod kožne jakne
opet je prošla ponoć
štucam
jel to znači da misliš na mene
čini mi se
a sigurno i ti tako misliš
osećaš
-kasno je da se sada napravi razlika između ta dva
meni se spava a ti već spavaš-
da sve što
Zamišljam lice prodavca u podrumu pića
dok stara majka spušta flašu travarice na pult i plaća sitnitnom
a ja zveram u podne pločice
i potvrdno klimam glavom
- Jeste, komšija ; O njoj sam ti pričao …
U nju svako veče ulazim zatvorenih očiju
nakon pola sata nabiflavanja u wc-u
i puštam je da me ljubi po vratu tim sasušenim usnicama
koje su nekada vikale - Sloboda narodu!
dok trnem okružen sopstvenom sramotom
i trpim njene krte nokte na poraženim leđima.
Krv kaplje po posteljini.
Jebem
Petak je
Sedim u pabu i upravo sam naručio burbon
uz treće pivo
Slušam čoveka u crnoj košulji
nauljene
unazad začešljane kose kako svira usnu harmoniku
Za šankom sedi jedan od poslednjih
bardova srpskog glumišta
Otpijam
Posmatram kako elegantnim pokretima i uz osmeh
nesto objašnjava sankeru
Dve kocke leda i bluz
Nemoguce je koliko jednostavnosti
dolazi sa svakim njegovim pokretom
Kao da zna mnogo više od bilo koga u
Otišao sam jednom u Kinoteku tokom 2015.
Sticaj okolnosti – ne živim više u Beogradu.
Moj prvi pokušaj da pogledam nešto u jednom od hramova moga odrastanja, bio je film ’’Dodir Meduze’’. Ričard Barton i jedan od mojih dečačkih heroja, Lino Ventura, u glavnim ulogama.
Uredno sam platio kartu, bilo nas je više od petoro – kritična masa za prikazivanje filma – i čekao sam da se zavalim u fotelju i uživam. Nisam uspeo – gle čuda – jer su nas dva golobrada mladića koja očito imaju neku funkciju u emitovanju filma - obavestila
Sedeli smo u jednom mirnom ali otmenom restoranu, izvan centra grada i pili Erdinger, ono nemačko pivo koje baš volim, ali ga retko pijem, ne zato što nemam para, ne, ne, već zato što mi više prija Lav, ili ''Zaječarac'', ali kad god dođe on, iz belog-što se kaže-sveta, onda moram da se prepustim uživanju u pivu za koje u jednom ovakvom eminentom restoranu čovek mora da izdovoji trećinu svoje bedne dnevnice, ali Bože moj, on pije samo ovakva piva i njegov stomak nije navikao na srpske ''otrove''.
Ćutali smo, gledajući sa strane, on je posmatrao neki bračni par u prisnom