15. siječnja 1992. zemlje tadašnje europske ekonomske zajednice su priznale Republiku Hrvatsku kao nezavisnu državu. Pridružile su im se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Vijest je naravno izazvala oduševljenje, posebno u mjestima gdje su se vodile borbe. Svi smo mislili, sada je konačno kraj.
Osijek je bio u poluokruženju, srpskeRazgovarajući sa prijateljima u Hrvatskoj, pa i sa nekim blogerima iz Srbije, često mi postave pitanje o bivšem budućem gradonačelniku grada Osijeka.
Svi su začuđeni što stranka (HSP) koja je doživjela debakl na državnom nivou, ima vladajuću poziciju u gradu Osijeku. Tim više što desna opcija nije do 2004. nikada pobijedila u gradu.
I u najteža, ratna vremena, gradom je vladala liberalno-lijeva koalicija.
Danas, kada je ostatak Hrvatske odbacio HSP kao ozbiljnu stranku, mi imamo HSP-ovca za gradonačelnika.
Antu Đapića.
Kako se uz Antino ime vežu
Blagdanski dani, svih "vrsta", kakotkovećšto slavi, nisu naravno spriječili ljude da ubijaju, uništavaju i otežavaju život jedni drugima diljem nam jedine planete.
Kada bih htio nabrojiti sva mjesta i sve države gdje se ratuje i puca, teško bi mi to uspjelo i sigurno bi se našao netko/negdje "zakinut". Uz već klasični Irak i Afganistan i najnoviju eksploziju u Gazi, tu su Kašmir, Sri Lanka, Somalija...i ono što nas trenutno najviše žulja - opskrba plinom.
Neću pisati konkretno o ovim sukobima i problemima, tko je u pravu, tko nije
Čitajući hrvatsku i srpsku štampu, gledajući TV, šetkajući se po internetskim forumima i blogovima, u oči upada česta upotreba riječi genocid, etničko čišćenje, ustaša, četnik, ratni zločin itd uz prigodan izbor pripadajućih epiteta.
Naravno da je ovaj pažljivi odabir riječi namijenjen uglavnom drugoj strani.
U ovoj demokratskoj baražnoj vatri optužbi, glavni obrambeni element je protivtužba.
Strpljivo se podnese prvi udar - jeste, učinili smo to - a onda krene žestoki protivudar - ali tek kad ste vi...
I
Pretpraznično vrijeme.
Božić, Nova godina.
Poseban ugođaj, ona lijepa atmosfera iščekivanja, kada ono ružno malo zaboravimo, gurnemo u stranu i pustimo male radosti i dobre stvari da prevladaju.
Otkad znam za sebe, to su bili posebni dani.
Odlazak s tatom na tržnicu, biranje i kupovina ''bora'' nekako u ovo vrijeme, par dana