Napisano 5. aprila 2006.
Pojavom kompanija koje nude jeftine avio karte, potpuno se promenio stil letenja po Evropi. Najveći broj kompanija danas nudi raznorazne popuste. Da bi to mogli da izdrže, usluga koju pružaju prilicno je ogoljena. Retko ćete danas na evropskim letovima dobiti više od sendviča i jednog pica. Sem ako niste u prvoj/poslovnoj klasi (mada to dodatno jelo i piće košta kao Svetog Petra kajgana). Neke kompanije nude samo bezalkoholna pića, a veliki broj naplaćuje svu hranu i piće koje poželite. Sve to svodi kontinentalne letove na "autobus" varijantu.
Osećaj
Stoga
Topografija sukoba u Belfastu
Tokom svog prvog i kratkog boravka u Severnoj Irskoj, prespavao sam kod prijatelja za koga sam mislio da živi u Belfastu. Medjutim, odveden sam u Lisburn i onda shvatio da je to susedni grad koji ima nekih 200.000 stanovnika, sasvim vezan za prestonicu Severne Irske kao što se danas gradovi nastavljaju jedni na druge. Ujutro, domaćin me je poveo ka Belfastu i onda sam shvatio da je put do grada u stvari put po mestima na kojima se pisala tragična istorija ove uzburkane provincije. Odmah da napomenem da je moj prijatelj katolik, ali je sasvim umeren
31. mart 2006.
Prirodom posla, putujem raznim prevoznim sredstvima. Najčešće avionom. Bez lažne skromnosti, imam običaj da kažem da neko ustane i krene tramvajem na posao, a ja ustanem i krenem dalje avionom. Mada, svih prethodnih pet godina dok sam radio u Jugoistočnoj Evropi, najveći broj putovanja bio je "prašinarski" - vozom ili putevima, autobusom ili kolima. Priznaćete, to baš i nije bilo lako. Dešavalo mi se čak da stopiram izmedju sprskog i bošnjačkog dela Bosne davne 1998. godine, ili da dva puta putujem kolima sa beogradskom registracijom po Kosovu (bez Metohije) 2002-ge. Luda glava.
1. juna 2007. godine, na putu od Ženeve ka Helsinkiju
Prethodnih dana pričao sam nekolikim ljudima o nesuglasicama koje sam poslednjih meseci imao sa jednom mladom koleginicom.
Stvar je, nekako, ispala sasvim banalna. U vreme kada se sve desilo, bio sam u nekim svojim preispitivanjima, a ona verovatno opterećena poslom. Nekako, desio se trenutak. Iz najbolje želje predložio sam joj da jedan materijal drugačije uradi. Ona je to, kako mi kasnije reče, shvatila kao tutorstvo i moj pokušaj da omalovažim njen rad. U svakom slučaju, otresla me je rekavši da se šef složio sa materijalom i da joj ne pada na pamet da sa mnom o tome razgovara.
U poslednje vreme, u Švajcarskoj se pojavljuje čudan pokret koji se najpre javio u Francuskoj još početkom devedesetih, a prisutan je i u Kanadi, Španiji, Engleskoj, Austriji, SAD, Nemačkoj, Italiji, Belgiji i drugim zemljama. Radi se o Frontu za oslobadjanje baštenskih patuljaka! Prvi 'napadi' ovog oslobodilačkog pokreta javili su se nedavno u okolini Friburga a, evo, pojavili su se i u kantonu Vo - u okolini Lozane.