Dva su teksta, danas, potakla zanimljivo i važno pitanje: kako je to ispalo da je Aušvic nacistički, Jasenovac ustaški, a Srebrenica srpski zločin?
Zato prenosim oba, Dežulovićev iz sarajevskog Oslobođenja i Ćirjakovićev iz Politike.
Pročitajte, zanimljivi su.
Ovo nije ni evroskeptični ni antinemački ni nacionalistički blog.
Ako je išta, onda je samo - skeptičan.
Već dugo iritiraju Uslovljavanja ova i ona, ovakva i onakva, logična i nelogična, dobronamerna i „dobronamerna".
Kao Uslov neki Amerikanci pomenuše i prihvatanje proizvodnje GMO hrane.
Danas Angela i dalje ne odustaje od definisanja „susedstva" bivšeg dela jedne (kakve god) zemlje i jednog njenog otcepljenog dela.
Angela i danas kao razlog za neku kaznu (slučajno prema Srbiji) pominje ugroženost nemačkih vojnika, koji su tu, van svojih granica (s drugim stranim vojnicima), prvi put posle završetka Drugog svetskog rata. Ako se dobro sećam, prvo angažovanje nemačke vojske van svoje teritorije posle njega bilo je - u bombardovanju SRJ?
Ovako je bilo. Prvo sam ja napisao tekst «TN i 100 muslimana». Potom je SDU napisalo saopštenje. Onda sam ja napisao odgovor na to saopštenje.
Da ne bude da nisam, jer se moj odgovor lako zagubi među 540 komentara, evo da ga obznanim:
Odgovor SDU-u
Na srpskom internet pretraživaču www.pogodak.rs analizirane su pretrage korisnika i napravljen je detaljan pregled najviše traženih reči u 2008.
Na samom sajtu dnevnog lista "24sata" data su i neka obrazloženja tipa "da su se, u odnosu na prethodne godine, Srbi više okrenuli zabavi nego poslu" - (ako su oglasi i pretraga poslova sinonimi za posao) – mada ja nešto pre mislim da je čist, nepatvoren sex samo (privremeno) ustupio mesto zviždukanju i da je tu oduvek mrtva trka tipa Seltik vs Rendžers.
OD IZVORA DVA PUTIĆA
Od izvora dva putića
vode na dve strane.
Ne znam kojim pre bih stigla
do tebe jarane.
Iznenadila me je histerija i negativna energija koja se izlila na predlog premijera Vučića da se lideri zemalja Zapadnog Balkana dogovore o zajedničnom danu sećanja na sve žrtve u sukobima devedesetih.
AleXandar Lambros