„Priča mi Vasil kako je negde na nekom forumu pročitao komentare na najavu naših nastupa, pa sad tu jedan forumaš komentariše - ‘A zašto im se bend jednostavno ne zove Vasil Hadžimanov? I ko je sad taj Đorđević, ja nisam nikad čuo za njega.' a ovaj drugi ispod odgovara: 'Ni ja.' "
Marko Đorđević, na nastupu u Banjoj Luci, šala u pauzi između dvije kompozicije
ĐORĐEVIĆ [ Sveti ] + HADŽIMANOV [ VHB ] + TRIJIĆ [ Konzilium ] = ?
Zaista, šta nastaje kada se spoje šefovi tri odlična fusion benda?
Magija, prije svega
U prohladno oktobarsko veče koračam širokim bulevarom Mladena Stojanovića sa instrumentom preko ramena, vraćam se u stan sa kasne, čisto rekreativne probe i odgovaram na propušten poziv prijatelja. Svirka u "City Pub"-u, lijeno mrmlja u slušalicu i pita da li želim da idem s njim. Umoran sam, iskreno, ne ide mi se n i k a k o, već sam dobio svoju „porciju buke" ali hajde bar da pitam ko nastupa. Slušam odgovor i umor odmah iščezava:
Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400, moguće je da je rođena i nekoliko godina ranije. Njen otac bio je Dimitrije
Krstovdan iliti Vozviždanije časnog krsta (to mu je valjda zvaničan naziv) pada 27. septembra. Iako je to praznik usko vezan uz post, u našoj pravoslavnoj papazjaniji i nelogičnostima kojima obiluje praktikovanje vere kod običnog sveta, povezan je sa vašarom, jednim zbitijem ispunjenim pečenim prasićima i drugim bravima, glasnom muzikom i penjanjem po astalima, pripitim teturanjem do vrteški i vrštanjem sa isith.
Jesam li vam vec pisala o Mancesteru? Nikad mi ranije ne bi palo na pamet da zivim ovde. Mislim, kisa pada svaki dan, grubi severnjaci piju do samounistenja i cvrsto se drze svoje mucenicko-radnicko-depresivne tradicije. Da se oni pitaju, centar grada ne bi nikad bio regenerisan. Druga Internacionala bi i dalje radila, od novotarija, jedino bi "Hacienda" bila dozvoljena. ...I "Museum of Science and Industry". To podrzavam.
Na
Tekst je napisao Galeb pre tri dana.
Ne znam kako da započnem ovaj tekst, pa ću jednostavno da krenem i da sročim nešto u jednom dahu, jer imam veliku potrebu za tim. Ne zamerite mi, slobodno komentarišite, želim da znam da li imam istomišljenike u ovome. Možda grešim, u tom slučaju me ispravite. Hvala na vremenu...
Pišem, jednostavno, u trenutku velikog emotivnog revolta. Prosto, ni sam više ne znam, šta mogu i šta smem da uradim, ne bih li se pobunio, dao svoj glas, a na drugoj strani, da ne moram da se plašim za život zbog svojih stavova. Plašim se da "talasam" i da slučajno "provociram" neke ekstremne grupacije, pojedince i ostale varvare, kojima je dozvoljeno da na ulicu iznose svoje kućno vaspitanje. Ništa drugo do kućno vaspitanje. Organizovan kriminal i lobiji u ovoj zemlji ne postoje, budite ubeđeni u to. U suprotnom, ne bismo imali ovo na ulicama. Lobi znači strategiju, znanje, obrazovanje, političku moć, dugoročne ciljeve, itd. Samim tim, prebijanje ljudi po ulici, bili oni stranci ili obični građani sa drugačijim mišljlenjem, dovelo bi celu jednu strategiju i mnogo novca u pitanje. Niko, pri zdravoj pameti to ne bi dozvolio. Dakle zaključno, ovde toga nema, ali čega ima? Ja ne znam, ali ću probati da sročim šta ja mislim...
Ovog mladića (28) huligani su pretukli 17. septembra na Obilićevom vencu u centru Beograda, uoči fudbalske utakmice beogradskog Partizana i francuskog Tuluza. Policija je dva dana kasnije uhapsila 11 osoba osumnjičenih za napad na francuskog državljanina.
Bajram Šerif Mubarek Olsun !
Svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti u Srbiji želim sretan praznik !
Mir pred kućom i nad kućom,
Slogu i radost u kući čeljadima
Zdravlje svima
Porodicama blagostanje
Djeci učenje i znanje
Bilo bi najbolje imanje.
Iz istorije niko nista nije naucio....
7. Februar, 2008. / 19. Septembar, 2009.
Saopstenje za javnost
Vlast mora da garantuje bezbednost! Povorka Ponosa mora da se odrzi kako je planirana!
Udruzenje gradjana Kontekst najostrije osudjuje vladu Republike Srbije koja je samo jedan dan pred zakazano odrzavanje Povorke
Gospođu Veru trebalo je naći na drugoj strani Manhattana. Iako je vjerojatno razvikaniji od zapada, East Side me nikada nije impresionirao. Moguće da kvart ne poznajem dovoljno dobro ili je u pitanju tek predrasuda prema kojoj tu (pogotovo na Upper East-u) živi previše ljudi koji ne znaju kud bi s novcem, vremenom ili sobom. Djeluje hladno i distancirano. Atmosfera,