How do you know you're leading a sad life?
When a nymphomaniac tells you: «Let's just be friends»
Volim četvrtak. Tog dana se osećam nekako poletnije nego, recimo, sredom. Moniki nije baš jasno zašto je to tako. A nije se smejala ni kada sam joj ispričao šalu koju sam stavio kao motto. Ne smeje se svakom mom pokušaju da budem duhovit.
Monika: Da ti nešto ispričam. Vidiš, smatram da nije dobro kada roditelji prave razliku medju svojom sopstvenom decom, tako što jedno dete vole više od drugog. To može izazvati
Nek uljeze i ta luda k nama
Da nam kuću napuni smijeha (Njegoš)
Kažu za tog čoveka da je, prosto rečeno, bio inkarnacija španskog duha.
Naravno, govorim o Don Kihotu (Don Quijote, por favor), junaku istoimene knjige, čiji je prvi deo obelodanjen daleke 1605. godine, a drugi desetak godina kasnije.
Pesnički rečeno, plamen njegove velike duše zasvetleo je na zemlji, dakle,
Ovog jutra nudim na uvid novi tekst, iz Voxa, o putevima radikalizacije mladih. Zašto se ljudi radikalizuju, zašto postaju deo ISISa ili KKK, svejedno? Naravno, kao što je dosta nas ovde pričalo svih ovih godina, radikalizacija klinaca nema ništa s religijom. Da nema Kurana, našli bi albume Judas Priest ili nekakve opskurne mudrace. Islam je potpuno efemeran u čitavom tom problemu. Ali radikalizacija itekako ima sa problemima ljudi, kako društvenim tako i ličnim.
Društveni problemi se pre svega odnose na očekivanja ljudi. Primerice, kako se to u tekstu navodi, Ameri se
Dnevnik nisam vodio nikad. To mi je uvek delovalo tragično prepotentno. Zapisivanje događaja iz sopstvenog života, uh! Šta tu ima da se zapisuje i pamti? I još gore! Da se kasnije čita!?... Jedan prijatelj mi je govorio da grešim i da treba zapisivati crtice: zvao Škarica i potvrdio za Zagreb, bio žur kod Sande u D. 48; sedeo sa Miletom i Galićem celo popodne...Iz takvih opaski može čovek, kaže taj moj drug, da rekonstruiše sve što želi.
Ja to nisam mogao. Zato nikad i nisam čitao tuđe dnevnike.
Sem kad sam bio u vojsci. Tamo sam otišao u trenutku vrlo nepovoljnom
Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
(Nick Cave)
O Jeleni se zna sve. Zna se da dolazi, mada neredovno i sve redje, ali da se nikad ne pojavljuje. Pritom, zna se da ona ne postoji, a to je siguran znak da negde bivstvuje. Da, ona ne postoji, niti je ikad postojala, a tek ponekad je nema. Nju je uzaludno očekivati. Ona se čeka i to je jasan pokazatelj toga da je ona tu. «Kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad, nikad više neće pojaviti,
Niko ne može shvatiti Gogolja. Sve u vezi s njim je nepojmljivo, od početka do kraja. Ništa se ne može sklopiti iz njegovih pojedinačnih karakternih crta. Čak je i Ljermontova lakše zamisliti: agresivan, kurčevit husar... A Gogolj je nemoguć. I on nikada neće biti shvaćen (Ana Ahmatova)
1. Ana Ahmatova je u pravu; i sa današnje vremenske distance (dvestogodišnjica od Gogoljevog rodjenja obeležena je širom sveta prošle, 2009. godine) umnogome je teško potpunije shvatiti tog velikog ruskog književnika. Medjutim, moja namera nije da
Sedmorica nas je budnih. Spavamo na smenu. Zemunica je topla do visine od pola metra iznad tla, ispod kao grob. Zato smo bale slame poređali jednu na drugu pa samo polovina može da spava u isto vreme.
Sedimo za improvizovanim stolom pored peći dok flaša sa rakijom kruži od ruke do ruke. Osmi nam je dan u Peščari. Temperatura noću pada ispod -25. Razgovor zamro, glave klimaju ka stolu.
„Znate li, ljudi, da su one noći pre nego što smo pošli na vežbu u Narodnoj bašti kučići pojeli čoveka?" - čujem svoj glas kao da od nekog drugog dopire. Dvojica, trojica me pogledaju uz „Aj ne seri" izraz.
„Ne, stvarno... „ - opet čujem sebe kako pokušavam da im objasnim da se ne šalim. I mislim - kao da je neko nekoga u nešto nekad ubedio...