Rekoh sebi nemoj Nataša danas da bloguješ.
Lepo se spremi za crkvu, da stigneš na molitvu za školarce, al eto uključih FB i iskoči mi twiter i šta ćeš reči mi same došle.
Zašto i zašto se ne pomeri ustoličenje i zašto mora na Cetinju, zar ne može negde drugde...i milion pitanja koja se postavljaju a odgovor je jedan.
Mitropolit se ustoličava tamo gde je Mitropolija,a to je na Cetinju i nema šta tu da se bilo ko buni.
Nema pomeranja, jer za razliku od ovih huškača pravi Crnogorci nikada veru za večeru prodati neće već će braniti
Danas je Sveti Ilija. Ja ga volim, ne samo što je živ svetac u vatrenim kočijama odleteo na nebo, već i što je veliki pravednik, jedan od najvećih svetaca koji postoje.
Pre mnogo godina sam operisana baš na Svetog Iliju. U Tiršovoj je mojoj majci doktorka Ljiljana Maksimović rekla sada je samo Bog može spasiti, mi ne možemo više ništa. I otišla je majka u crkvu Svetog Georgija, a otac Bogdan je celu noć čitao molitve u oltaru, sve
0:2 ...
EDIT:
Варварински мост не води нигде. Уствари води у Варварин, градић на левој обали Велике Мораве и околна села. Био је једва мало шири од аутомобила.
Povod za ovaj blog je anketa koju sprovodi jedno naše dete (znate ono kad se sa njenima družim od prvog osnovne), student psihologije.
Treba joj što veći uzorak i ono najvažnije, treba joj pod hitno. Mislim da je sutra u neko doba ono što bi moja baba rekla, dedlajn.
U anketi je reč o stvarima o kojima smo mi ovde često umeli da pričamo, pa ću je je kad završi sve, zamoliti da nam prezentuje rezultate. Nadam se da će prihvatiti.
Dakle, evo linka za anketu
Зашто на Србију, мало-мало, ударају толике хорде, као да овде постоји некакав јединствен мед живота који се по било коју цену мора коначно отети?!
Обично су ти ратови на нашем тлу били више од рата – не војска на војску – већ сатирање нејачи, депопулација, уништавање културе, затирање вере и обичаја, спаљене библиотеке, свеци