Doživotni predsednik SFRJ i doživotni ( ili ne) patrijarh SPC ostavili su/ostaviće naslednicima SFRJ i SPC sa problemima, doduše različitog karaktera, i tu postoji sličnost.
Najveća sličnost između njih dvijice, i tu nema raylike, je u njihovim “brižnim,potresenim, ožalošćenim i u sve zaklinjućim naslednicima”koji ih obožavaju i obećavaju da neće skrenuti( sa njihovog puta).
Misterija oko potpisa patrijarha Pavla u mnogome podseća na misterije oko Titovog testamenata.
Iako ideološki pripadaju različitim svetovima, njihove sudbine
E zemljo Srbijo! Hoćemo u Evropu a ne možemo da napravimo ni pristojnu bioskopsku salu. Evo na sajtu www.filmski.net čitam vest da se uskoro u Zadru otvara multipleks Cinestar (pored onoga u Zagrebu i Rijeci) koji će imati šest sala (skoro 1000 sedišta), "wall to wall" platna, Dolby Digital Ex i DTS, i 3D tehnologiju.
A šta mi imamo? Gomilu u bescenje rasprodatih sala "koznakome", par preuređenih štala, dve kongresne dvorane, nešto nazovi lažni mutipleks, i jedan jedini pristojan bioskop na Banovom brdu - Roda.
Odmah da kažem da tom čoveku koji drži Rodu treba podići spomenik. Bez obzira na to što živim u Višnjičkoj banji, meni nije teško da odem autobusom 23 na Banovo brdo da bih uživao u filmu. Pre toga besplatno rezervišem kartu, dođem malo ranije, popijem toplu čokoladu i odgledam film u više nego pristojnim uslovima.
Isabelle( poklanjam svim ženama na blogu ovu pesmu)
Danas, sretnem nekog koga poznajem površno,otprilike smo samo na "zdravo",dok sam podnosio zahtev za neke dokumente u opštini .Pozdravimo se I čovek me pozove na piće, da počasti, eto žena mu se porodila , rodila treće dete. Odemo u obližnji kafić , naručimo I vidim on nešto onako utučen, ne deluje
Reče davno jedan čovek ,koga neki zovu otac a neki očuh nacije ,da je Srbija uvek bila pobednik u ratu a gubitnik u miru.To je usađeno u psihologiju i političku psihologiju naroda , čak i do razmera da se isticalo, pa i ističe, kao usud srpski i zavera.To je postala politička krilatica svih “iole nacionalno svesnih elemenata”.Počev od najranije istorije, a posebno od Kosovskog boja sve se tumači kao pobede u ratovima i gubici u mirovima. Mitologizacija ide dalje do toga da Srbi nikada nisu vodili ni jedan nepreavedan rat, pa čak ni oni među bračom ili između oca
- ...Otkad` smo ti i ja na " Dobro veče"?
- Pa odakle znam, vidim da ste nešto smrknuti večeras, pa ko mislim..
- ... sad smo i na Vi?....`ej nemoj da me .... nego sipaj ... sipaj
...da postoji nešto zbog čega život ,vek ljudski ima smisla.
Često imam priliku da razgovaram sa nekim ,za koga verujem da mi je prijatelj, ne samo iz razloga što smo ,nekim uticajem sudbine, rodbinski vezani i bez obzira što o nekim pojmovima,stvarima imamo sasvim suprotno mišljenje.
On je "verujući "čovek,,kako su nekada govorili za "Svešteno lice" i za one koji veruju....Kada kažem verujući, ne mislim to kao na nešto podrugljivo,ili sa podsmehom, to kažem s poštovanjem, jer poštujem njegovu veru u nešto,....
(
"Ona je ovde... moja...i više niko ne može da je povredi...ne dam... zaštićena ,voljena...
... i zna...
...ima dana kada me cepa,razbija,lomi..,
..kada napravi haos i pokida mi svaku makar i tanku vezu sa realnim...
...
.i... tada prestajem da dišem , da postojim,...
natera me...
...da osetim njenu tugu,njen strah,njenu bol...
učini...
....da to bude moja tuga ,moj bol,moj strah...
i... ubija me ,osetim da tonem...davim se...živi pesak..
.i... onda odjednom...
....strastvena,poželjna,divna...oživljava
...priča o verovanju, "različitosti " ili ...da li imamo nešto zajedničko....
".Interesovanje za mitologiju u našem vremenu javilo se zbog osećaja da je čovek nauke i tehnologije izgubio svoj put i da put ka istini vodi ka području mita. Mitovi koji pripadaju kulturama koje se veoma razlikuju od naše, začuđujuće su bliski našim životima i tiču se našeg položaja u svetu.
Poslednjih stotinak godina postepeno je raslo zanimanje za mitologiju,a podsticalo ga je shvatanje da mitovi
Ne postoji definicija robota koja bi zadovoljila sve. Tako na primer Joseph Engelberger, pionir korišćenja robota u industriji kaže: "Ne mogu da definišem šta je to robot, ali znam da ga prepoznam kad ga vidim".
Sama reč robot se prvi put pojavila u Čehoslovačkoj, u drami "R.U.R." (Rossum's Universal Robots) 1921. pisca Karela Čapeka. Radnja je smeštena u fabrici koja pravi veštačke ljude koje zovu roboti, ali je ova ideja mnogo bliža modernoj ideji androida i klonova.
Sam pisac kaže da nije on tvorac reči robot, već njegov brat Josef. Naime Karel je želeo da svoju kreaciju nazove labori (od latinske reči labor), ali mu se reč nije dopala. Pitao je brata za savet koji mu je predložio reč roboti od reči robota.