(Mali razgovor dva sredovečna blogera koji u slobodno vreme, između ostalog, vole i fudbal)
Razgovarali : reanimator i Unfuckable
- Meni ovo baš ide na živce, sigurno si primetio pa te zato i pitam. Vidi vest, a vidi ovde šta su Španci uradili na sličnu temu. A genije naš – utišava ton, da se deca ne štresiraju? Šta mi ovo radimo, malo „glava – pesak“? Ja sam na Repku nekako osetljiv, pratim bre ta SP od '74, imam tikove od svega toga, bilivmi, i baš bih voleo da ovi klinci nešto naprave, ali ovo je blam.
- Pazi.zviždanje tudjoj himni je uvek postojalo - tj, mi smo uvek bili “nekako posebni”, samo što je ranije toga bilo u manjoj meri, a zvanično je dobilo legitimitet onog trenutka kada je krenulo masovno da se zviždi našoj himni, pa su onda svi oni, koji bi i inače vrlo rado zviždali tudjim, dobili legitimno pravo da se seljače, bez konkretnije osude domaće i svetske javnosti, jer, bože moj...pa vidite da su ludi...oni zvižde i svojima. Plus...ovde se ne zviždi samo tudjoj himni : ovde se zviždi kad udju panduri, pa se zviždi kad se najavi protivnička ekipa...pa se zviždi sudijama..delegatu...loži...apsolutno svima...
zato što smo mali ( i znamo da smo mali)...zato što smo slabi (i znamo da smo slabi)...generalno, zato što ne možemo nikome ništa, osim što možemo da zviždimo. Posledicama se niko i ne bavi, osim što zadnjih par nedelja kao provejava kroz medije. Prvi put, posle 20 godina.
- Primeti kako se bave tj snimi kako Umetnik dela : - odmah u glavu, imamo prekršaj i pretnju. Oštro, muški. To što će se, samo malo dalje ispostaviti da Press loše saznaje, tj - laže, ne menja genijalnu ideju – vodilju da do kolena ukaki vaskolikog džibera ako samo i pomisli na nepodopštine. Tak' se to dela? Jer - famoznog Dopisa u stvari i - nema. Nihil. Zero. Press je loše saznao, ali bez grča na licu nastavlja da vaspitava izmišljenim posledicama. Blic je nešto odmerenije javio, ali 'leba ti – hajde me podseti da li si bilo gde video tu kampanju koju Ovaj navodi, ja nešto nisam?
-Koja kampanja? „Svi na stadion“? Pa da Inače, ta bolest nacionalne nemoći ima dva simptoma...prvi je taj....laješ iz nemoći, a drugi je opštenarodno qrčenje, kad u nečemu i postigneš nešto, a onda se toliko qrčiš, da se lagano smučiš celom svetu. , ti bukvalno nikada, ni u jednom mediju, nisi imao, ne osudu, nego nisi imao pominjanje da se ta vrsta primitivizma dešava, jer se to valjda proglašavalo za vapaj napaćenog srpskog naroda, izloženog svim nepravdama sveta, koji eto nema drugi način da istrese svoju muku. Što možda u nekom mini delu i jeste istina, ali daleko od toga da može da bude opravdanje. Recimo : tenis i basket, remember? Npr - naslov u novinama "SRPSKI VIMBLDON"! Preko cele strane. A povodom toga što učestvuje 5 naših. I nema veze što niko od naših ne može na Vimbldonu da pridje polufinalu...i nema veze što Rusa ima jedno 4 puta više...i nema veze što čak i Hrvata ima 6...Vimbldon je srpski. Basket ? Sećaš se .."Evropo, nastavi da treniraš!", "Planetarni fenomen", "Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine" i sl...Može i fudbal & ostalo: Evropski brazilci...najludja atmosfera...najvatreniji navijači...nepresušni izvor talenata...nikome nije svejedno u grotlu Marakane...niko nema navijače kao Partizan...nigde na svetu nije atmosfera kao u Čairu kad igraju rukometaši ...publika u Areni zna...čuvaj se svete plave čete...etc..itd.
Toliko mitova, koji se uz tresak (zvižduk) ruše onog trenutka kada ti dodje bilo ko (Austrija, Apoel, Liberec...) i gde znaš da čak i oni mogu da te olade, pa ti ne preostaje ništa drugo, nego da preventivno zviždiš i kao pokažeš im da se ne bojiš. A bojiš se.
- Ja sam snimio malo šta pričaju navijači, svačega tu ima, i ne traje od juče. Primeti da sport sa politikom veselo miksuje upravo deo onih koji se inače veoma protive uplivu politike u taj isti sport. Možda fudbal u Srbiji postoji blizu 100 godina, ali definitivno – nečije razmišljanje o tom istom fudbalu magično se rasteže na preko 600 godina. Kome bre zaista pomažu svojim „ovo je jače od mene & ko im hebe mater - uzeli nam Kosovo“ ispoljavanjem i traženjem motiva / opravdanja za tako nešto svuda, samo ne u – sportu, misle li o tome ?
- Hm, da - Prosečni Navijač : Ne računam tu nas, koji imamo po 40 godina i teška smo manjina, kako po stavovima, tako i fizički, na samom stadionu. Dakle, današnji klinac navijač : 15-25 godina. Kada su počinjali ratovi i nepravedne i ničim izazvane sankcije, taj današnji navijač je imao od -3 do 7 godina. Kada su ratovi i sankcije završeni, imao je 1 - 11 godina. Ej...najstariji od tih nije još dobio fiziku u školi!
Hoću da kažem da mislim da zviždanje nema veze sa bližom prošlošću, već sam generalnom atmosferom nemoći u društvu i gotovo opipljivim u vazduhu osećajem da samo totalno...ali totalno abitni za bilo kakav svetski politički kontekst.
- Pa ok, ali ima na Fejsbuku (primeti ovacije na Blogu kad ovo vide!) baš zanimljiva, manjinska grupa od 2000 duša, a btw snimi šta o svemu tome misli jedan jako poznati Francuz (njega Press- ov Izvor nije konsultovao, čudo jedno?!?)
Pazi, Ja mislim da ne treba zviždati ni jednoj himni. Jednostavno: nepristojno je, bre. Ni ja ne volim kada neko zviždi mojoj. Nije ni zabavno, ni lepo, a ni pametno : osim što daje vetar u jedra onima koji o nama misle sve najgore, pa preko mogućih kazni – što novčanih, što igranja pred praznim stadionom, takvo „ponašanje“ može da motiviše protivničku ekipu bolje od bilo kakvog trenera ili nagrade, a skoro pa sam siguran da smo demonstraciju toga upravo videli na Marakani, 6. juna, gde je – realno – rezultat bio za remi,sreća na našoj strani, a Austrijanci igrali - preko svojih mogućnosti.
Osim toga, stadioni bi najzad jednom trebalo da postanu mesto gde će moći da dolaze svi koji to žele, a naročito na utakmice Reprezentacije, gde će Brajović moći da dovede svog klinca, Ti svoju devojku, Peđica svog dečka a ja svoju Babu (kao u Engleskoj) i gde će se osećati prijatno i uživati, pa ma ko bio protivnik i ma kakav bio krajnji ishod meča.
Želimo Kult Reprezentacije ? Pa nemojmo ga graditi „pouzdanim izvorima“ i Dopisima Koji Ne Postoje, lažnim kampanjama i spekulacijama da li će ili ne Protivnik napustiti teren. I bez tih fantomskih dopisa – imamo problem...problem koji definitivno i najzad ne može da reši Policija, problem koji nanosi veliku štetu kakvom – takvom ugledu ove sirote Zemlje i svih Nas - i koji može katastrofalno da unazadi jednu sjajnu generaciju momaka odličnog potencijala. Želimo li to ?
Možemo li, i kako – a pre nego što budemo prinuđeni opet nekom kaznom - da budemo Navijači i Patriote - a da poštujemo Protivnika ?