U centru Novog Sada od juče postoji “Prolaz Srđana Aleksića», koji je dobio ime po mladiću iz Trebinja ubijenog u rodnom gradu zato što je branio komšiju i prijatelja Alena Glavovića, Muslimana iz Trebinja
Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem
Srđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske ubili su pripadnici te iste vojske pošto im se suprotstavio kada su na ulici htjeli da ubiju njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja. Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine.
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:
"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."Za razliku od njega, neki su hladno rekli: "Tako mu i treba kada je branio balije".
Nema nikakve sumnje da da bi, da se desio sličan slučaj na drugoj strani samo Srđan imao drugo ime a umesto reči “balije” stajalo bi “četnici”.
Svečanom otkrivanju table sa nazivom "Prolaz Srđana Aleksića", koji spaja Zmaj Jovinu i ulicu Ilije Ognjanovića u centru grada, po najvećoj vrućini, prisustvovalo je nekoliko desetina Novosađana.
Otac pokojnog mladića, Rade Aleksić Gradu Novom Sadu je zahvalio na ovom gestu i rekao da Srđan nije heroj, već svi oni koji ga usvajaju. "Bez vas on bi bio mladić upisan na nekoj ploči da je poginuo u ovom nesretnom ratu, ali zahvaljujući vama, vašem razumijevanju, vašoj želji da budete ljudi, da vaspitavate svoje potomstvo čini Srđana velikim", rekao je Aleksić.
.Kao što napisa Aleksandar Trifunović :”Ostaje svakome da po svojoj savesti samo izabere i pomisli: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost", ili "Tako mu i treba kada je branio balije".
Sredine nema, ili ćemo izabrati da budemo ljudi ili ćemo biti ništavila i izabranim odgovorom Srđana Aleksića ponovo ubiti.”
RTS je 2007.godine snimila je i emitovan dokumentarni film o Srđanu Aleksiću. Film nosi naziv `SRĐO`
Velika je nesreća tog rata što na svim stranama nije bilo mnogo više Srđana. Ipak, Srđan je pokazao i da ih je bilo ali njegov herojski čin pokazuje i kako bi prolazili Srđani.
Sa Srđanom treba da se ponose svi Srbi, svi ljudi ,ali i da se postide svi oni koji nisu imali Srđane i koji su tako postupali sa Srđanima.
Srđan je bio patriota, a njegov čin pokazuje da patriotizam podrazumeva ponos ali i stid.
Nije to patetika, nije to novi Boro i Ramiz ali jeste primer čovečnosti i čojstva,a tek je bilo 26 godina.
"Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla"
Neka mu je večna slava i hvala heroju Srđanu.