Mac, mac, mac, - dozivao je svoju mačku Boris Tadić. Na drugom kraju grada u dubokoj ilegali, daleko od pristojnog sveta Vojislav Koštunica je dozivao svoje mačke dok se divio novom ukrućenom Avalskom tornju, ali je to neka druga priča.
Sa peškirom na glavi u bademantilu, Boris je išao kroz rezidenciju i dozivao svoju mačku Micu koju je usvojio pre tri godine.
- Mac, mac, mac, dođi maco da pijemo mleko.
Mačku je dozivao, ali mačke nigde nije bilo. Posle pola sata dozivanja morao je da odustane i da isfenira kosu. I onda se čuo strašan vrisak. Opet je našao novu sedu. Neka tri sata se nervirao zbog nove sede i onda se setio mačke Mice.
- Gde je ta mačketina?!
Obišao je opet celu rezidenciju i dvorište, ali mačke nigde nije bilo. Na kraju je odlučio da pozove Državnu bezbednost i zatraži stručnu pomoć. Ali ni posle detaljne istrage situacija se nije posebno promenila. Istraga je pokazala da se mačka Mica više ne nalazi na teritoriji Srbije, da državna bezbednost ne zna gde se nalazi, ali da je viđena poslednji put na Banovom brdu i da je podigla dve poslednje penzije.
Boris je bio tako skrhan da je odmah raspisao poternicu za Micom i ponudio nagradu od milion evra za onog ko mu pomogne da je nađe. Čak je i po komšiluku lepio plakate sa Micinim likom i obaveštenjem da je nestala.
Dani su prolazili a Borisova glava je od tuge sve više sedela. Njegovi bliski prijatelji Srđan i Nebojša su gledali kako Boris vene od tuge i odlučili da mu pomognu. Pošto nisu mogli da nađu Micu, jedino logično rešenje je da mu nađu novog kućnog ljubimca. Ovoga puta su se odlučili da to ipak bude kuca, jer svi dobro znamo šta se priča o vlasnicima mačaka! Kuca Mila i njena tužna sudbina im je došla kao kec na desetku.
Kada su obavestili Borisa da će dobiti novog kućnog ljubimca on je ciknuo od sreće, ali nije ni znao kakvu je muku sebi na vrat navukao.
Kad su videli da Boris usvaja Milu i ostali političari su poželeli da kuci ponude svoj dom.
- Ja imam bolje uslove za čuvanje domaćih životinja u svom stanu od Tadića. Pitajte moje mačke ako mi ne verujete. Meni treba da pripadne Mila, rekao je Vojislav Koštunica.
- Svi misle da sam monstrum a ja stvarno volim životinje. Dajte mi Milu da vam dokažem, vikao je Velja Ilić.
- Neeeee, ovoj jadnoj kuci treba ženska ruka da je mazi, pazi i neguje, - izjavila je Vjerica Radeta.
- Mila treba da pripadne meni jer ja jedino mogu ponuditi život u luksuzu, - naglasio je Čeda Jovanović.
- Mi, srpski naprednjaci, smo uvek bili poznati kao ljubitelji životinja. Čak i u ratu, dok smo bili radikali, životinje smo uvek pošteđivali, istakao je Toma Nikolić.
- Ja sam alergičan na pse, ali za Milu sam spreman da rizikujem i svoje zdravlje ako treba, rekao je Ivica Dačić.
- Mene su psi ujedali, ali ću umreti ako Mila ne pripadne meni, cvilila je Jelena Trivan.
Pošto je situacija izmakla kontrolu, sazvan je grupni sastanak gde su pozvani svi političari, sa ciljem da se odluči kome će Mila da pripadne. Posle šest sati svađanja, bez direktnog TV prenosa, doneta je odluka da Mila pripadne svima i da se kuca podeli na ravne časti.
Slavica Đukić Dejanović kao predsedavajuća čitala je spisak šta je ko dobio:
- Vojislav Koštunica dobila levu prednju butku, Velimir Ilić rep.
- Ne treba Slavice, ja već imam šape, odgovorio je Velja.
- Ok, Veljo. Onda rep dobija Ivica Dačić. Kao glava država Boris Tadić dobija glavu. Toma Nikolić dobija desnu prednju butku. Čeda dobija povodac, a Vjerica iznutrice...
Nakon što je Slavica pročitala ceo spisak, svako je dobio svoj deo i otišao kući gde je sa Milom živeo srećno do kraja života.
Čiča miča i gotova priča.
Predrag M. Azdejković
www.azdejkovic.com