Svakoga dana u novinama možemo pročitati bar jedan ovakav ili sličan naslov:
"Zaklao oca" "Udavila nepokretnu majku" "Mačetom prerezala vrat babi" "Rukama zadavio oca". "Prerezao grkljan sestri" "Ženu izmasakrirao pred decom"...
Prekjuče, pre nego što je izvršio samoubistvo, Goran Alfirović iz Batajnice doviknuo je policajcima: "JA SAM ALISTER KROULI". Goran je bio član sekte OTO (Ordo templi orijentis). Završio je Matematičku gimnaziju, kažu da je rastao u normalnoj porodici, da je bio dobar đak i "normalan dečko", sve dok tokom služenja vojnog roka nije ušao u pomenutu sektu. Tada je došlo do promena u njegovom ponašanju.
Goran je prvo pokušao da ubije svog dedu (koji je nekim slučajem preživeo i nalazi se na intenzivnoj nezi) a potom je, nakon višečasovne drame ispred kuće (sa sve policijom, specijalcima i psiholozima), pucao sebi u glavu.
Različiti su uzroci svakodnevnih stravičnih porodičnih drama u Srbiji.
Juče je samoubistvo izvršio i jedan maloletni učenik (16), obesivši se na tavanu roditeljske kuće.
Da li postoji nekakva statistika iz koje se može videti koliko se ubistava i samoubistava (ili pokušaja istih) dogodi godišnje u Srbiji? I zbog čega?
Ne čitam stranu dnevnu štampu - da li su stranice tih novina jednako ispunjene ovakvim stravičnim naslovima i događajima, kada je u pitanju porodično nasilje?
Ne mislim da uzrok svakog ubistva ili samoubistva leži u destruktivnim kultovima, o kojima sam već pisala na starom blogu. Na žalost, zastrašujuće je koliko mnogo razloga i uzroka u ovom našem društvu postoji.
Ali me ipak zanima zašto u Srbiji nije donet ozbiljan zakon o zabrani rada ovakvih organizacija, jer to je jedan od prioriteta evropskih zemalja koje već uveliko govore o dobrim rezultatima primene takvih zakona ( na primer Francuska, Nemačka i Grčka).