Danas je ceo dan izgledao kao prosečan dan. Neki dnevni kućni poslovi, pranje sudova, pranje veša, krčkanje hrane, malo muzike, šetnja pored mora, 30-ak pročitanih stranica knjige koja se bavi idejom da mi objasni da je zemljom nekada daaaaaavno vladala neka druga civilizacija koja je bila mnogo razvijenija od onih koje su nastupile nakon nje. Tek sam na početku, tako da ne mogu za sada da odlučim da li da im verujem ili ne.
U svakom slučaju, jedan prosečan dan, a onda se desi OVO:!
“When I got home that night as my wife served dinner, I held her hand and said, I’ve got something to tell you. She sat down and ate quietly. Again I observed the hurt in her eyes".
Ovo je priča koju sam totalno random pročitala surfujući po net-u.
Ne znam ko je i kada napisao. Na žalost nije moja ali je meni u deliću sekunde ceo život postavila u jednu drugu perspektivu. Sve je izgledalo od jedanput tako jednostavno.
A sve TO se desilo delić sekunde nakon što sam svojoj prijateljici poslala poruku sledeće sadržine: "Always believe that something wonderful is about to happen ".
I onda se nešto zaista divno desilo: Pročitala sam najlepšu najkraću priču na svetu.
Za one kojima engleski jezik nije baš najjača strana pokušaću da prevedem najbolje što mogu:
Kada sam došao kući to veče, dok je moja žena služila večeru, uzeo sam je za ruku i rekao: "Imam nešto da ti kažem". Ona je sela i jela u tišini. Ponovo sam posmatrao bol u njenim očima".
Eto, toliko sam bila uzbuđena da sam to morala da podelim sa vama