Sada je već sasvim sigurna da su dva zidna časovnika postavljena na suprotnim zidovima sobe u nekakvom dosluhu. Prvo se čuje tik i tada kruto odskoči ona tanušna sekundara nalik na pletaću iglu. Zatim sledi tak i pomeri se sekundara sa bubamarom na vrhu. I tako, s jednog zida do nje dolazi svako malo po jedno tik, a sa drugog tak stvarajući onu finu harmoniju tiktakanja do koje bi trebalo da drži svaki iole pristojni predstavnik neumornih pratilaca protoka vremena.
( Misao: Vreme ubrzava, sigurna je u to. Bez obzira što je dogovorno sputano u jednake, lako merljive i nepromenljive intervale, ono hita po svom, ne obazirući se odveć na konvencije. )
Plop, plop, plop... Vri voda za kafu. Krčka se nešto u šerpi. Pšššš... Izbija para iz polupoklopljenog lonca. Puc, puc, puc... Raskokavaju se kokice sa po nekad, reklo bi se, preteranom revnošću. Cvrrrrr... Kap vode u tiganju nestaje uz rasprskavanje sićušnih, bockavih strelica ulja svuda unaokolo. Zvrrrrr... To rerna javlja da je krajnje vreme da se iz nje izvadi tepsija.
( Misao: Od sebe ne možeš pobeći. U sebe se ne možeš sakriti. Preostaje ti, dakle, samo da se tražiš uvek iznova. )
Dum! To mačak Tika kuca na krovni prozor. Škrip, škrip, škriiiip, škripškrip, škriiip... Penje se drvenim stepeništem da mu otvori. Tras! Brkati reponja je skošio na komodu. Tup! sa nje na pod. Tap, tap, tap, tap žurno dole, do čančeta sa mlekom. Lap, lap, lap zadovoljno pije i zatim prrrr, prrr, prrr iskazuje svoje zadovoljstvo.
( Misao: Kako je neverovatno lako vezati se za nekog. Nit se isprede brzo i nenadano i zarobi te na prečac. Onda se, neretko, sasvim upetljaš u nju i kada poželiš da je raskineš, ustanoviš da tu više ne pomaže ni Damoklov mač.
Misao povezana: Sa nitima treba vrlo pažljivo i veoma oprezno. )
Mašina za veš uglavnom prede, tiho. Pšššššš - usisava vodu. Buć, buć - premeće veš po svojoj metalnoj utrobi. Klo, klo, klo - mešaju se zvuci odvodnih cevi iz kupatila i sudopere. Uuuuuu... zahuktava se centrifuga. Kap, kap, kap... Česma opominje da nije dobro zatvorena. Kap, kap, kap... Kiša lagano sa sebe spira polen netragom nestale sunčeve svetlosti. Kap, kap, kap... Natopljen peškir u staroj kofi sakuplja vodu sa krova koji već godinama odbija da prestane da prokišnjava.
Kap, kap, kap... To kaplje pesak u klepsidri koju nema.
( Misao: Dani prolaše. Šta ostaje iza njih?
Trenutke razvrstava na isti način na koji čisti pasulj: lepe i zdrave sačuva, a one oštećene i neupotrebljive baca.
Da li? Tragovi ostaju, svejedno...
Misao koja se u međuvremenu zagubila: Pre neko veče je pod svetlošću dvorišne lampe posmatrala usnule cvetiće vida. I sagledala ih je sasvim nežno i sasvim plavo, sa tek trunčicom žutog, kao da je dan. Tu negde joj je sasvim izmakla neka naročito jasna misao o ko zna čemu. )
Hrrrr, hrrrr... Iz susedne sobe dopire hrkanje duboko usnulog spavača. Kh, kh, kh nakašljava se neko u sobi iznad njene. Aaaa-pćiha! kija mačak Tika i nezadovoljno se meškolji. Hi, hi,hi čuje se iz sobe u kojoj devojke imaju pidžama parti. Brrrruuummm... cepa ulicu na dvoje prolazak nekog noćnog autobusa. Kling, klang oglašavaju se kontejneri koje prazne noćni čistači ulica. I ponovo puc, puc, ali ovog puta hladi se netom ugašena sijalica. Pa opet škriiiip proteže se polica pod teretom nagomilanih knjiga. I sasvim tiho i jednolično zzzzzz... koje proizvodi dremljivo kućište računara. A s vremena na vreme klik dok šeta miša po ekranu. I kuc, kuc, kuc po tastaturi.
( Misao prepisana: ,, Najlepša slavlja su ona koja se odigravaju u nama.'' / F. Begbede ,,Ljubav traje tri godine'' /
Misao koja se nadovezuje na prethodnu: Ima nešto u tome, čini mi se, ali me strahovito mrzi da dublje elaboriram. )
Cing, cang... escajg i tanjiri se spuštaju na sto. Srrrrk jede se supa ili već nešto na kašiku i pije se, recimo, kupinovo vino ili dobro ohlađno mleko. Mljac, mljac, mljac žvaće se u pobožnoj tišini koju poznaju gladni okupljeni oko ukusnog obroka. Šmrk useknjuje se nos nakon par zalogaja ljute papričice. Tup, cangr, dum prljavo posuđe se odlaže u sudoperu. Hvuš istresaju se mrvice sa stolnjaka. Aaaaa... zeva se iz dna duše u blaženom prepuštanju popodnevnom dremežu.
( Misao: Ogluveće od zvukova jednom. Uskoro. Suviše ih je mnogo istovremeno. Odveć su naporni po nekad. Treba joj jedan dobar komad tišine. )
Bez onomatopeje - koraci u papučama koje se vuku po podu. Čini joj se kao da pri tome čuje sitno grebuckanje nevidljivog peska. Grrrr... Taj zvuk je iritira koliko i ono nesnosno povlačenje krede po tabli ili škrgutanje stiropora. Tres! Zvuk vrata koja su se otela kontroli i naglo se zalupila. Iju! Zatiče sebe kako se od straha zbog iznenadnog zvuka zalepila za plafon. Ha, ha, ha... Svima je to smešno osim njoj. Huuu duboko uzdiše ne bi li se smirila. Pre upotrebe posavetujte se sa... Večito preglasne reklame. Šššš... U redu je. Mislim, gde je taj daljinski?
( Misao: Voli da se osami. Ne voli da je sama. Izgleda da ne zna šta hoće. )
Gluvo doba noći. Pssst...
Šuš, šuš zavlači se u krevet i šuš, šuš, šuš čita knjigu sve dok joj se ne zadrema. Tada tap odlaže knjigu, kvrc gasi lampu, šuš, šuš gnezdi se na ležaju i nastoji da bude potpuno mirna.
Tišina, konačno?
Iz mraka vrište kontrolne lampice crveno, zeleno i žuto. Treperavo se pali i gasi jedna neispravna štedljiva sijalica. Čuje kako joj u grudima tutnji srce. Zaglušuje je sopstveno disanje sve dok ne utone u san.
Sanja isključivo glasne snove.
( Misao: Tišina ne postoji. )
Tak, tak... Stiže joj poruka na mobilni telefon.
( Misao, poslednja u ovom nizu: Dobro je kada su časovnici sinhronizovani. Nekako, nalazi, ta činjenica je smiruje. )