Gost autor: Aleksandar Matanović, jedan od osnivača Bitkoin Asocijacije Srbije.
Sledi Aleksandrov tekst:
********************
"You can't stop things like Bitcoin. It will be everywhere and the world will have to readjust. World governments will have to readjust" - John McAfee, Founder of McAfee.
Pri svakom naglom rastu cene bitkoina, poveća se interesovanje i ljudi i medija za ovaj fenomen. To obično traje par nedelja, eventualno mesec dana... mnogi se zaintrigiraju, pročitaju vest ili dve, neki čak i kupe po koji bitkoin, ali skoro svima promakne suština. A suština je da je bitkoin mnogo više od digitalne valute, to je tehnološka inovacija čiji potencijalni uticaj seže daleko šire od sfere novca i finansija.
U poslednjih par godina, kad god se sa nekim upoznajem, posle nekoliko minuta neizbežno sledi vrlo neugodno pitanje „čime se baviš?“ Nije neugodno zato što nešto krijem, niti zato što me je sramota onoga čime se bavim, neugodno je jer ne mogu u nekoliko rečenica da objasnim bitkoin, a da sagovornik bilo šta razume. Najgore mi je kad naletim na nekoga ko je nekad negde pročitao par redova o bitkoinu i sve „provalio“ pa još krene da mi objašnjava kako sam ja sve pogrešno skapirao, kako bitkoin nije to što ja mislim da jeste i slično.
Realan i virtuelan novac
Često se bitkoinu zamera da je to virtuelni novac iza kojeg niko ne stoji i koji nema realnu upotrebnu vrednost. Ako ćemo da budemo precizni, otkad je američki predsednik Ričard Nikson 1971. godine ukinuo konvertibilnost dolara u zlato, sav novac na svetu je u velikoj meri virtuelan. Iako novac koji izdaju centralne banke uglavnom uzimamo zdravo za gotovo, s vremena na vreme dešavaju se stvari koje nas podsećaju koliko je taj novac zapravo virtuelan. Ko god ima bar 30 godina, seća se koliko je dinar bio virtuelan tokom hiperinflacije početkom devedesetih godina prošlog veka. Oni mlađi se sigurno sećaju kiparske krize iz 2013. godine kad je država jednostavno nekima obrisala sa računa određenu količinu novca da bi bankarski sektor mogao da preživi. Najsvežiji primer je Grčka, gde su pre nekoliko meseci zatvorili sve banke na određeni period, a upotrebu bankomata ograničili. Ljudi su imali novac, a nisu imali način da do njega fizički dođu. Dakle, to što neko ima novac često ne mora da znači da on tim novcem slobodno raspolaže. Čiji je onda zapravo taj novac i da li je realan ili virtuelan? Zamislite da se svi klijenti neke banke dogovore da istovremeno odu u banku i povuku svoj novac sa računa. Otprilike bi bilo novca za njih 10% koji bi prvi stigli. Za ostale ne bi bilo. I onda kažu da je bitkoin virtuelan.
Bitkoin je u tom pogledu „pošteniji“ i realniji od novca na koji smo navikli. Ako neko ima bitkoine na svom digitalnom novčaniku, on nad tim bitkoinima ima u svakom trenutku potpunu kontrolu – može da ih pošalje kad hoće, kome hoće i koliko hoće (pod uslovom da iznos koji šalje ne premašuje iznos koji ima na stanju). Ti bitkoini će stići primaocu trenutno, bez obzira na njegovu lokaciju, a već oko sat vremena kasnije će on moći nekome da ih šalje ako to želi. A sve to uz simboličnu proviziju koja često ne prelazi 1 dinar, bez obzira na iznos koji se šalje. Naizgled idealan način prenosa novca.
Problemi sa bitkoinom
Iako je bitkoin po mnogim karakteristikama superioran u odnosu na tradicionalne načine plaćanja i prenosa novca, ipak postoje određene prepreke za njegovu širu prihvaćenost (mada verujem da se pravim pristupom sve one mogu prevazići):
- Cena bitkoina je relativno nestabilna. Samo tokom prošle nedelje vrednost mu je porasla 20%. To ga čini nepraktičnim za online kupovinu, jer se cena izražena u bitkoinima konstantno mora ažurirati u skladu sa promenom cene bitkoina na berzama. Postoje posrednici u plaćanju koji vode računa o tome (najpoznatiji je BitPay) i kada trgovac primi sredstva u bitkoinima, posrednik ih automatski konvertuje u neku „realnu“ valutu kako trgovac ne bi bio izložen opasnosti da izgubi svoju zaradu zbog eventualnog brzog pada vrednosti bitkoina. Međutim, na taj način se gubi jedna od glavnih prednosti bitkoina, a to su niski troškovi transakcije. Ono što se tu uštedi, izgubi se na proviziji koju naplaćuje posrednik tako da na kraju manje-više dođe na isto.
- Transakcije su ireverzibilne. To je sjajna stvar za prodavca, jer kad primi bitkoine ne postoji mogućnost da mu neko te bitkoine naknadno uzme. Znamo da se to dešava kod plaćanja kreditnim karticama ili PayPal-om i da može biti ozbiljan problem za prodavca kad kupac zatraži refundaciju, a proizvod je već poslat ili je usluga već izvršena. Međutim, za kupce, upravo ta reverzibilnost transakcija može biti problem. Zamislite da ste nešto kupili, platili bitkoinom, a na kraju to niste dobili ili ste dobili u nezadovoljavajučem stanju. U potpunosti biste zavisili od dobre volje prodavca - on može da Vam vrati novac, ali ne mora.
- Korišćenje bitkoina zahteva zavidan nivo poznavanja rada na računaru i korišćenja interneta. Za većinu ljudi, bitkoin je previše apstraktan i komplikovan. Prva kompanija koja uspe nekom aplikacijom da približi bitkoin “običnom” čoveku imaće velike šanse da od toga ozbiljno profitira.
- Poseban problem kod bitkoina je i pravna strana cele priče. Bitkoin predstavlja veliki izazov za zakonodavce širom sveta. Njegova priroda ga čini otpornim na zabrane, ne možete ga ukinuti u nekoj državi kao što je to moguće sa, na primer, PayPal-om. Sa druge strane, prepustiti u potpunosti njegovim korisnicima da rade šta im je volja takođe ne izgleda kao prihvatljiva opcija za državne organe. Situacija je vrlo delikatna i potrebno doneti adekvatne propise, jer kod bitkoina se malo toga može nametnuti. Treba motivisati ljude da ga koriste na legalan način, a obeshrabriti njegovu zloupotrebu.
Anonimnost bitkoina i kriminal
Da se nadovežem na pomenutu “zloupotrebu” bitkoina... Kaže se često da je bitkoin anoniman i da ga to čini idealnim za kriminalce, te da se bitkoin uglavnom koristi za online kupovinu droge i za malo šta drugo. To nije baš sasvim istinito.
Bitkoin nije anoniman, on je pseudo-anoniman. Sve transakcije koje su se ikad dogodile su zauvek zapisane i svima dostupne da ih vide. Ipak, ono što nije vidljivo je ko stoji iza bitkoin adresa koje učestvuju u transakciji. Zamislite da su sve transakcije ikad napravljene preko bankovnih računa svima dostupne da ih vide, ali da niko ne zna koje ime je vezano za koji bankovni račun. Otprilike to tako izgleda kad je bitkoin u pitanju. Dakle, za obične posmatrače transakcije su potpuno anonimne što se tiče zaštite ličnih podataka, ali vešti IT stručnjaci u raznim službama bezbednosti bi po potrebi mogli da uđu u trag maltene svakom korisniku bitkoina. Naravno, potrebno je za to dosta vremena i truda. Pogotovo je bitkoin nezgodan za ilegalne transakcije većeg obima, jer su veće transakcije u bitkoin mreži retke i upadaju u oči. Sve u svemu, po mom mišljenju, a i po mišljenju nekih koji su u tome mnogo stručniji od mene, priča o masovnom korišćenju bitkoina za pranje novca ili druge kriminalne transakcije većeg obima je u priličnoj meri “naduvana” od strana protivnika bitkoina. Puno stvari bi moglo poći naopako po kriminalce tokom takve jedne transakcije, a povrh svega i anonimnost je prilično diskutabilna. Zaista ne verujem da bilo koja ozbiljnija kriminalna grupa koristi bitkoin za svoje “poslovanje”.
Činjenica je da se koristi za kupovinu droge online, ali i ta priča je prilično “naduvana”. Kao prvo, bitkoin se za kupovinu droge koristi neuporedivo manje nego USD, EUR, pa verovatno čak i mnogo manje nego naš dinar. Kao drugo, bitkoin se koristi i za mnoge druge stvari značajno više nego na online berzama droge. Najbolji dokaz za to koliko je droga beznačajna u celoj priči o bitkoinu je situacija kada je pukla, u to vreme, ubedljivo najveća online berza droge – Silk Road. To se desilo 02.10.2013. i u tom trenutku cena bitkoina je bila oko 120$. Tačno 2 meseca kasnije bitkoin je vredeo oko 1050$. Dakle, čak i pucanje ubedljivo najveće online berze droge je u celokupnoj bitkoin ekonomiji bio relativno beznačajan događaj koji uopšte nije uspeo da poremeti tadašnji trend rasta cene. Da zaključim, postoje ljudi koju drogu plaćaju bitkoinom, ali i mnogo više ljudi koji drogu plaćaju valutama iza kojih stoje države. Udeo bitkoina u ukupnom prometu narkotika je potpuno marginalan.
Prava vrednost bitkoina
Bitkoin kao digitalna valuta je fenomen koji je privukao dosta pažnje, ali gledati na bitkoin samo kao na vrstu novca je vrlo površno. Bitkoin protokol je ono što je zapravo fascinantno, a što mnogima promakne u šumi informacija koje se bave cenom bitkoina, špekulacijama, zloupotrebama i sl. Ja sam se sa bitkoinom prvi put susreo 2011. godine i pune 3 godine sam na bitkoin gledao samo kroz rudarenje, promene cena, berze... tek prošle godine sam zagrebao ispod površine i video tehnologiju za koju verujem da je revolucionarna. Koristiti bitkoin protokol samo kao digitalni novac je kao koristiti internet samo za slanje mail-ova. I internet i bitkoin nude mnogo, mnogo više.
Centralizovani vs. decentralizovani sistemi
Otkad imamo Internet, raste potreba ljudi da se direktno povežu i da izbegnu posrednike tamo gde je moguće. Tako su nastali BitTorent, Uber, Airbnb... međutim često u pitanju zamena posrednika, a ne izbacivanje. Umesto turističke agencije, posrednik je Airbnb, umesto taksi udruženja, posrednik je Uber. I dalje imamo nekoga ko se “ugrađuje” u cenu i kome moramo da verujemo, samo taj neko radi na malo moderniji način. I bitkoin je nastao iz želje da se eliminišu posrednici, ali je kod bitkoina to zaista i postignuto. Bitkoin protokol omogućuje decentralizovani protok informacija i skladištenje tih informacija u glavni registar (blockchain) koji je svima dostupan.
U “klasičnim” sistemima, podaci se šalju preko centralizovanih servera i skladište u centralizovanim registrima. To daje kredibilitet sistemu, uvek imate nekog posrednika kome svi veruju i koji se stara o tome da sve bude u redu. Kada šaljete nekome poruku preko gmail-a, vi verujete gmail-u da će poruka neizmenjena stići primaocu. Kad šaljete SMS, verujete na pr. Telenoru... itd. Uglavnom, uvek je neko u centru sistema za protok informacija i taj neko o tom protoku brine i njemu svi učesnici u protoku veruju. Kad ti centri ne bi postojali, dovela bi se u pitanje verodostojnost informacija i igrali bismo se gluvih telefona. Međutim, ovakva centralizovana struktura ima svoje mane. Glavna mana je što postoji takozvani Single point of failure. Napadom na centar sistema ugrožen je ceo sistem. Pored toga, onaj koji je u centru sistema ima preveliku moć... ima uvid u sve informacije, može njima da manipuliše, da ih menja, da ih briše, dodaje... što je OK ako je u centru sistema neko ko je pošten. Ali šta ako nije? Ili šta ako je pošten, ali ne čuva te informacije od hakera dovoljno dobro?
Bitkoin mreža je decentralizovana, protok informacija se obavlja bez posrednika, a sa druge strane postoji algoritam koji obezbeđuje verodostojnost informacija i to je ta dobitna kombinacija. Ovaj protokol je prvu primenu našao u sferi finansija – kao digitalna valuta, jer slanje digitalnog novca i ne predstavlja ništa drugo nego protok informacija. Novac se ne šalje fizički sa računa na račun, samo se šalje informacija o promenama stanja na računima, odnosno informacija o promeni vlasništva nad određenom količinom novca. Zapravo i klasični finansijski sistemi slično funkcionišu, udeo fizičkog pomeranja novca u ukupnom protoku novca je beznačajan. Decentralizovanost je ono što bitkoin protokolu daje kvalitet i otpornost na napade. Kod centralizovanih sistema napad na centralni server ili centralnu bazu podataka ugrožava taj sistem. Kod bitkoina je glavni registar repliciran na hiljadama različitih lokacija, svaki računar na svetu koji ima takozvani full bitcoin node ima celu bazu transakcija. Dok god na svetu postoje makar 2 računara koji imaju full bitcoin node, ceo bitkoin protokol može potpuno neometano da funkcioniše i svi podaci skladišteni u glavnom registru su bezbedni i potpuno verodostojni. Kad neko pita da li je bitkoin moguće uništiti, često se u šali odgovara „moguće je, ako se isključi internet“... mada ako bi se stvarno isključio internet, bio bi uništen svet kakav poznajemo, ne samo bitkoin.
Moguće primene bitkoin protokola
Vođenje bilo kakvog registra podataka baziranog na bitkoin protokolu je daleko pouzdanije od načina na koji se sada, pomoću centralizovanih sistema, vode takvi registri. Potencijal za primenu bitkoin protokola u realnom svetu je gotovo neograničen. Gde god je potrebno da se vodi neka baza podataka, tako da bude u određenoj meri transparentna, otporna na hakerske upade, ali i na manipulacije “iznutra” (a to je skoro svuda poželjno) bitkoin protokol tu nudi rešenje. Da ne idem previše u detalje, jer bi samo o mogućim primenama bitkoin protokola mogla debela knjiga da se napiše, navešću samo neke: mikroplaćanja, vođenje zemljišnih knjiga, e-glasanje, pametni ugovori...
Budućnost bitkoina
Iako je bitkoin u početku dočekan veoma negativno od strane mnogih finansijskih institucija jer predstavlja alternativu postojećim finansijskim sistemima, došlo je do potpunog zaokreta u odnosu prema bitkoinu. Maltene ne postoji ozbiljna svetska banka koja ne ulaže novac u istraživanje bitkoina i mogućnosti njegove primene u bankarskom poslovanju radi smanjenja troškova i vremena obrade transakcija. Barclays, Bank of America, Deutsche Bank, J.P. Morgan, HSBC, UniCredit... su samo neke od njih. Banke su u bitkoin protokolu dobile alat koji može njihovo poslovanje podići na viši nivo. Pametne banke će iskoristiti priliku koju su dobile... a one druge će postati deo istorije.
Dok bitkoin kao protokol nailazi na sve više simpatija krupnih imena u finansijskom i tehnološkom sektoru, bitkoin kao novac ostaje još uvek teško svarljiv i za zakonodavce i za većinu ljudi. On se jednostavno previše razlikuje od novca na koji smo navikli i za njegovu širu prihvaćenost je, pored odgovarajuće regulative, potrebna promena svesti ljudi o novcu, a to ne dolazi preko noći. Lično ne verujem da bi bitkoin kao valuta u narednih nekoliko godina mogao postati globalno prihvaćeno sredstvo plaćanja, ali stvari lagano idu u tom smeru. Već postoje razne ideje i pokušaji da se iskoriste pozitivne karakteristike bitkoina sa jedne strane i tradicionalnih valuta sa druge strane i napravi se neka hibridna valuta, koja ne bi bila ni potpuno decentralizovana (kao bitkoin) ni potpuno centralizovana (kao valute koje kontroliše država), već nešto između. Jedna od najpoznatijih takvih ideja je Fedcoin.
Za kraj, parafraziraću citat sa početka teksta: Postoje inovativne ideje koje su toliko moćne da ih je nemoguće zaustaviti i na kraju ih svi moraju prihvatiti i prilagoditi im se. Bitkoin je jedna od njih.
********************
Napomena: Ovaj tekst je napisao Aleksandar Matanović i zamolio me da ga prenesem na blogu. Tekst je njegovo autorsko delo. Naslov, analize, stavovi i mišljenja, koji su u tekstu izneseni, su njegovi. Aleksandar se registrovao na blogu i odgovaraće na Vaša pitanja, sugestije i slično.
Smatram da je Bitcoin jedna od "vrućih tema" današnjice i da su različiti tekstovi i diskusije na tu temu potrebni i korisni. Ranije sam pisao na ovu temu u tekstu Bitcoin groznica.
********************