Nisam siguran koji je od uobičajenih blogovskih zavidljivaca, gunđala, pljuvača, kvariša, mrzitelja... pre 15-20 dana na nekom blogu komentarisao moju sasvim usputnu opasku da sam bio dugogodišnji dobrovoljni vatrogasac. Ne znam koji ali sumnja, naravno, pada na jednog od dva najveća zajedljivca i zavidljivca, predstavnike sitnodušne mizernoegzistencije. Dakako da bi se lako moglo naći, mislim da je na blogu kod Zili ili Wua ali nije mi to cilj.
Ovoga puta stvarno sam zahvalan sitnom pljuckalu. Hteo je da se sprda, ponižava, ismeva, a nesvesno me potakao da uradim nešto korisno i vredno: da obnovim svoje članstvo u dobrovoljnim vatrogascima.
U petak 29.7. video sam se sa svojim drugom Ž, sada dugogodišnjim profesionalnim vatrogascem najvišeg ranga koji je po funkciji i komandir mog dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD). I kažem mu da bih se ponovo malo angažovao, on me sutradan pozove, ispred njega moj karton, ništa u njemu nije upisano tačno 16 godina i kaže da po novom zakonu imam pravo na osnovu svoje dosadašnje kategorije i iskustva, da polažem za kategoriju vatrogasnog oficira. 58 sati teoretske i 42 sata praktične obuke, od toga mi priznaju automatski 36 sati teorije i 26 sati praktičnog na osnovu kategorije po starom zakonu i iskustva iz vatrogasnog kartona. Dakle - samo još 22+16 sati. Kad možemo da počnemo? Odmah.
Od utorka do četvrtka imao sam 20 individualnih teorijskih sati i 4 praktična, uglavnom vezana na novu opremu sa kojom nisam imao iskustva. Ostalo mi još 4 sata praktičnog na opremi koju moj DVD nema (rad u komandnom centru) i 8 sati na stvarnom požaru, komandovanje vatrogasnim vodom.
Kad, juče, u subotu izbiju na našem području istovremeno 2 šumska požara, zove Ž i kaže ima taman za tebe jedan lep požar, gori trava i retka šuma, jedan hektar, krećemo odmah, ja sam ti nadzor.
Ekipa mala ali iskusna, 16 vatrogasaca, većinom vrlo mladi ali znaju posao, požar se dok smo se razvili malo proširio ali smo ga bez preteranog napora ugasili i ukupno je bilo zahvaćeno manje od 2 hektara. Ž zadovoljan mojim radom, ja malo crknut od trčanja uzbrdo-nizbrdo a nisam baš u najboljoj kondiciji - ali zadovoljan. Zovemo rezervu da nas odmeni, da ostanu kao nadzor na požarištu da se vatra ne pojavi ponovo. Krećem da raspoređujem patroldžije - kaže Ž ne tako, čekaj da dođe dron!
Kad, stvarno sa smenom dolazi N i nosi dron. Upali mašinu, sednemo u komandno vozilo i na laptopu gledamo naše požarište, Ž komanduje drondžiji da ide tamo i ovamo, da pokaže i neki sumnjivi deo... Sve kao na dlanu, očas rasporedimo čuvare. Kaže Ž dobro je, ajmo mi.
Odemo na ručak, u društvu se već krčka lovački gulaš. Posle ručka kaže Ž sad ćeš da odradiš pola onog komandnog centra. Prvo mi da da pregledam izveštaj sa onog drugog požara, bio malo veći i žešći ali ugašen i on, fotografije sa drona u računaru, izveštaj komandira takođe, raspored rezervi unesen, sve je tu.
E sad imaš izveštaj i situaciju, imaš ovde meteo izveštaje, sad napravi plan akcije od 1900 do sutra u 0700. Sve rutina, radio sam nešto od toga i u onim davnim primitivnim danima, ali sad za sve postoji program, sve je u računaru i trenutno dostupno svim višim komandama i komandirima na terenu. Malo zezanja sa novim prigramom ali logičan je i jednostavan, završih i to, Ž odobrio.
Jutros odmah u 0700 odem na teren da vidim iz prve ruke situaciju. U međuvremenu padala i kiša, sve sigurno, opasnosti od ponovnog požara praktično nema, nema ni potrebe da se diže dron (koji je privatni i plaća se vlasniku/operateru). Završim sve, dođem u DVD, čeka me Ž:
Dobar si bio, stiglo odobrenje da ti se jučerašnji i današnji dan priznaju za sve što ti je preostalo, rad u PP programu i rad sa dronom priznaju ti se kao rad u komandnom centru. Ispunio si sve uslove za zvanje vatrogasnog oficira. Treba još malo dok i birokratija završi svoje a ja dobijem... ukaz li je, naređenje li je, šta već, i prišijem činove ali sve što je do mene bilo - gotovo.
Red je da se za čin časti ali pošto su svi bili umorni a i nedelja je, čast ostaje za drugu priliku. Mene je žena vodila na ručak jer se taman ovih nekoliko dana lepo odmorila radeći samo ono što ona hoće i viđajući se sa drugaricama.
A ja se još jednom zahvaljujem idiotima čija me pizma i zloba navela da učinim nešto dobro.