Juče je u banatskom selu Jaša Tomić pao ringišpil.
Naravno da su na njemu bila deca i puka je sreća što je samo četvoro lakše povređeno.
Iz izjave majke jednog deteta može se čuti kako su policija i hitna pomoć brzo došli.
Takođe smo imali priliku da saznamo da dotični ringišpil nije nikako bio kontrolisan, a čak su kontaktirali neki institut koji je rekao da kontrolu i izdavanje dozvole praktično i ne vrše za takve objekte, jer oprema nije standardizovana.
Naravno, da bi vršio kontrolu moraš da imaš kriterijum po kojem nešto prihvataš ili odbijaš, a ringišpili, kažu, kod nas nisu predmet standarda. Istina, ništa lakše nego preuzeti strane standarde, što se inače i radi, al očigledno u ovom slučaju nema interesne grupe da to pokrene.
Za ilustraciju koliko svakog ko bi trebao da bude nadležan zapravo svečano zabole, govori i podatak koji smo uspeli da saznamo.
U prethodnom sličnom slučaju http://blog.b92.net/text/22195/Paklena-voznja/ , iste godine je okončan pravosnažni postupak protiv vlasnika ringišpila, koji je za rad bez dozvole kažnjen sa 30 hiljada dinara, a za opšte ugrožavanje bezbednosti na 6 meseci zatvora, uslovno na godinu dana.
Tužilaštvo nije poteglo pitanje odgovornosti opštinara kojima je ringišpil bez dozvole radio ispred nosa. Takođe nije pomenut uzrok pada, tehničko stanje, nepostojanje bilo kakvih kontrola.
Ovom prilikom su vesti iz Jaše tek stidljivo procurele jer logično otvaraju niz pitanja.
Dakle, niti smo igde makli nit koga zabole kako da nam deca ne gube glave. Bar ne na ringišpilima.