Verovatno ste čuli da je pokrenuto da se ime mog grada Zrenjanina promeni u Petrovgrad.
Ako niste, nije čudo, jer je i većinu nas odavde iznenadila takva vest, nedavno objavljena na N1. Navodno, predata je inicijativa Ministarstvu za lokalnu samoupravu i očekuje se da samo Ministarstvo dozvoli toj grupi podnosilaca da izvrši promenu naziva grada, bez da je građane, pa čak i lokalnu Skupštinu iko i opsovao.
Istorija grada beleži ukupno tri naziva. Onaj prvi, verovatno od postanka prvog naselja na tom prostoru, Bečkerek, potrajao je šest vekova. O samom poreklu naziva
ima više pretpostavki <
Sam grad sa svim svojim stanovnicima je tokom tih šest vekova uglavnom bio što mađarsko austrijski, što turski, da bi 1918., zajedno sa tim delom Banata, bio prisajedinjen Kraljevini SHS.
Kažem prisajedinjen jer se srećom tad nikakva krv nije prolila da bi iz grada izašla jedna a ušla druga vojska. To se obavilo samo od sebe, a želja da srpska vojska ipak formalno uđe u varoš je ispunjena tako što se po njih vozom otišlo u Pančevo, da dođu i to obave.
U gradu se skoro isto živelo ko pre, ali je sedamnaest godina nakon prisajedinjenja, tačnije 1935., na predlog jednog tadašnjeg poslanika, gradu promenjeno ime u Petrovgrad.
Navodno da je deo argumentacije bio sledeći:
"Godine 1918. naš kraj je oslobođen i ujedinjen u nacionalnu državu, pod vođstvom nacionalne dinastije Karađorđevića. Naš grad, koji je kroz vekove i uz ogromne žrtve vodio borbu da očuva nacionalno obeležje ovih krajeva, bio je uvek veran izražaj naših nacionalnih težnji i stremljenja. Tu svoju borbu za nacionalnu i državnu slobodu vodio je časno, ali pod imenom koje je nametnuto našem narodu i koje mu je bilo uvek strano i tuđe. To ime se moglo razumeti i tolerisati u jednoj državi u kojoj smo mi, silom istorijskih okolnosti, morali živeti, a koja je bila najizrazitiji protivnik naših nacionalnih i državnih ideala. U 1918. godini, kada smo se oslobodili i kada smo stvorili jednu jedinstvenu nacionalnu državu, mi smo dužni da našem gradu damo ime našeg Vladaoca Oslobodioca i ime nade našeg naroda, budućeg Vladara Kraljevine Jugoslavije: Petrovgrad, kao simbol naše velike nacionalne budućnosti i našeg aktivnog nacionalnog života u ovim krajevima. Uveren sam da će ova promena imena našega grada biti jedan postupak više za naš aktivan i konstruktivan nacionalni život".
Ne znam da li je važno, ali isto tako jedna od istorijskih činjenica jeste da Kralj Petar, po kome je grad dobio novo ime, nikad i slovima nikad nije u njega nogom kročio. O ostalom ne bih komentarisala.
Naravno, novo ime je potrajalo nekoliko godina, do okupacije 1941. kada mu Nemci vraćajući Bečkerek dodaju Gros, odnosno Veliki, što i nije bila neka novina.
Posle oslobođenja do 1946. je opet bio Petrovgrad ali je očekivano to neprikladno ime zamenjeno novim ideološki pogodnim - Zrenjanin, naravno po Žarku Zrenjaninu, revolucionaru i narodnom heroju.
Žarko Zrenjanin je doduše sigurno svratio nekad u naš grad, ali je mada je rođen i okončao u okolini Vršca, školovao se na raznim mestima a da ni jedno od njih nije naša varoš, našem gradu je, ni krivom ni dužnom, učinjena čast da ponese njegovo prezime za ime. Uzgred, za samog Žarka su od vajkada među domaćim življem kolale razne priče koje bi se mogle skratiti u kontroverzni revolucionar.
Kako bilo, to ime traje već više od sedamdeset godina i nalazi se na svim dokumentima, obrascima, natpisima, pečatima, mapama...
Sad je jedna grupa nadobudnih političara, u želji da se pokaže većim katolicima od Pape, il da skrene pažnju sa pravih problema, rešila da se opet malo igramo promene naziva.
Nikako ne treba zaboraviti da je 1992. bio raspisan referendum istim povodom i predlog na njemu nije prošao. Građani nisu pristali. Upravo zato se ovaj predlog provlači mimo građana, na mala vrata.
Ono što je najvažnije je da ljudi i danas u ogromnoj većini negoduju i neće da pristanu na promenu imena. Razloga ima raznih ali je najčešći onaj racionalan - ne pada nam na pamet da trošimo pare i bavimo se glupostima. To ništa neće promeniti na bolje.
Naravno, i ovaj blog je rezultat jednog takvog stava - krajnje racionalnog.
Slažem se da ime grada nije najsrećnije odabrano i da bi jednog dana, kada nam sve bude potaman, trebalo otvoriti ozbiljnu raspravu o promeni naziva. U jednoj takvoj raspravi ja bih glasala za ono prvo i jedino smisleno, Bečkerek, al to onako jednom, kad se steknu uslovi.
Do tada me mnogo više svrbi opšte stanje varoši nego njegovo ime, i baš me najsvečanije zabole što je iz komunističke prošlosti. To smeta uglavnom onima čije su dede i babe primale boračke penzije i zahvaljujući tom režimu dobijale kuće i njive.
Volela bih da se na ovom primeru pokaže ona prava narav nas Banaćana, mirnih i trpeljivih do one jedne donje crte posle koje više nema nazad. Nadam se da će i nadležno Ministrastvo imati u vidu da im ne treba frka iz čista mira.
Naime, nama ovde je malo dosta. Navikli smo mi da nas vlast zajebava, to joj poso, al ne volemo kad skroz preteraju. Onda i mi umemo da postanemo malo blesavi i teramo do kraja.
Ja ću terati.