Pao je prvi sneg ove godine, a sa njim se primiču i praznici.
U Beogradu je sve spremno za predstojeća slavlja, samo nam treba neka atrakcija...
Hm, sedim ja tako i razmišljam, kako upotpuniti praznične čarolije, kad eto ti ideje.
Kroz mecavu, snegom zavejane ulice, Kalemegdanska brda, i Avalskim stazama, vodimo vas u avanturu. Mi smo tu kada zagusti, vaši prijatelji u službi ljudi .
Udari me po sred glave ta ideja, pade ko sa palme kokos, i stvori se „haski trans“.
Sad nama fale eskimke, ali i za to imamo rešenje, dve lepe atraktivne devojke, obučene ko eskimke u sred leta, za saonicama koje svetle ko Božićma jelka , vijaju one pse, da pršti na sve strane.
Razmišljam nešto, vlasnicima pasa lepo, jer je za haskije ovo pravo vreme, psima lepo, svi zadovoljni.
Em se izjurcaju, em na hladnom, em oni mirni par sati, em turistima atrakcija, a novac koji se zaradi ide za azile za pse.
Tako idem ja ovim zavejanim ulicama, našeg grada, i gledam kako je sve stalo. Samo mi kučkari sa psima i roditelji sa decom uživamo na snegu.
I sve je odjednom dobilo smisao. U sred Beograda, stvorio se duh Aljaske.
Pa to nema nigde u Evropi, sem kod nas. Kad možemo da imamo Pariz usred mahale nešto se mislim, što ne bismo imali i Džuno sred Terazija.
Kroz mećavu, snegom zavejane ulice, Kalemegdanska brda, i Avalskim stazama, vodimo vas u avanturu. Mi smo tu kada zagusti, vaši prijatelji u službi ljudi .
I osvane oglas na sred Terazija, i mi dobismo „haski trans“.
Što se tiče letnjih čarolija, užitak će upotpuniti kamile, a prihod nek ide u ZOO vrt .
P:S. Ovaj blog je inspirisan mojom ćerkicom i psom Medom. Meda sada ima 30 kg.
Kada ga je dovela prošle zime u kuću bio je malo štene, smrznuto i izgladnelo. Sada tokom leta vuče njene drugarice i nju dok voze rolere, a zimi dok se sankaju.
Kučkari i deca, najveća blaga Beograda.