Ovi monopolisti se ponašaju kao da se sva istorija usmerila na to da se oni pojave na svetu.
Milovan Đilas [1]
Citatom komunističkog vernika i otpadnika Milovana Đilasa najavljujem seriju tekstova kojima ću pokušati da odgovorim na pitanje zašto je Srbija ostala partijska država.
Inicijalne teze za (budući) tekst:
1. Umesto zrelog, s(a)vesnog rezmišljanja, analiziranja i razumevanja stvarnosti, ovde još uvek „funkcioniše“ sistem koji zahteva bespogovornu poslušnost i puko sledbeništvo. Tzv. "viši ciljevi", poput: ideologije, vere, nacije, države, teritorije, jedinstva...svejedno... uvek su ispred građanina i njegove elementarne potrebe da živi slobodno, i da o njegovoj sudbini ne odlučuju drugi.
2. Situacija u kojoj su interesi ispred principa, jedinstvo ispred istinski slobodnog mišljenja a poslušnost i sabornost ispred pameti i stručnosti, pokazuje da je ovde na sceni izokrenuto shvatanje demokratije koja je sve samo ne sistem vrednosti zasnovan na poštovanju zakona (procedure) kao nužnog preduslova da bi se kretalo u korak s vremenom i svetom koji nas okružuje.
3. Uprkos preporukama Venecijanske komisije po kojim mandati pripadaju pojedinačnim poslanicima, pravilo po kom mandati pripadaju strankama – upisano u odredbe novog Ustava – prenebregava osnovni demokratski princip po kom mandati mogu da pripadaju jedino građanima koji su pomenute poslanike izabrali, odnosno delegirali kao vlastite predstavnike, sa ciljem (namerom) da zastupaju njihove interese. Zaobilaženjem ovog temeljnog demokratskog načela, poslanici bivaju u situaciji da ne predstavljaju više nikoga doli partijske oligarhije koje su ih na to mesto postavile. Kao jedina evropska država u čijem ustavu postoji navedena odredba, Srbija se na ovaj način pridružila porodici država s razvijenom demokratskim tradicijama, poput: Bangladeša, Pakistana ili Indije. Na ovaj način, dakle, POSLANICI POSTAJU POSLUŠNICI. Tačnije, čim prestanu da budu poslušnici oni automatski prestaju da budu i poslanici ─ gubeći, pritom, i sve pripadajuće privilegije (čitaj:pare). Građani su, dakle, tu tek kao nužno zlo ─ prisutno jedino zarad ispunjavanja puke forme.
4. Pročitati još jednom citate s početka ovog posta.
5. Slobodno možete da dopunjujete spisak...
U sledećem nastavku:
Razlozi zbog kojih ovdašnje stranke još (uvek) funkcionišu po komunističkom modelu