AleXandar Lambros
Obećao sam sebi da neću više da se petljam s religijama i popovima, bilo kroz ozbiljan pristup bilo kroz šegu i sprdnju. Ali to je bilo pre nego što sam mogao i da sanjam da bih jednog dana mogao na jednom mestu da vidim i čujem četiri duhovna pastira vodećih monoteističkih religija! Moje uzbuđenje i oduševljenje bilo je toliko da razmišljam da sledeći mesec RTS-u platim pretplatu. Vala, ovaj su put zaslužili! Razgalili su me i nasmejali do suza, ne pamtim kad sam se poslednji put tako dobro zabavio.
Najpre, moj najjači utisak - ekumenski dijalog na delu konačno uspešan! Eto, vidite da je moguće! Dajte im samo neku naprednu i slobodarsku ideju i ima odmah da se slože i jedne druge podržavaju i brane u nastojanjima da čovečanstvo drže u mraku srednjeg veka. Tako da je moja sprdačina na račun ekumenskog dijaloga koji se bratski i u duhu uzajamnog razumevanja i uvažavanja vodi tek nekih dve hiljade godina, pokazalo se, vrlo maliciozna. Živ sam čovek, šta sad, grešim. Ali nameravam, pravo da vam kažem, da pišem Oliveri Kovačević i molim je da istu ekipu okupi i u jednoj od narednih emisija čija bi tema bila ko ima bolju, da ne kažem, istinitiju dogmu. E, to bi bila prava zabava!
Nego, Olivera, koju držim za pametnu, lepu, britku, razočarala me. Valjda i nju obuzeo taj tradicionalni duh strahopoštovanja prema popovima pa ih je tako pustila da neometano popuju složno i u horu. Mislim, bilo je zabavno svejedno, no joj zameram što se nije potrudila da ih malo čačne pa da bude baš urnebesno. A bilo je pitanja, nije da nije ... Recimo, mogla je makar malčice da pomene one mizogine, homofobične i stravične citate kojima obiluju ti nazovi sveti spisi pa da ih onda pusti da nam ih simbolično i alegorično tumače. Meni je, recimo, to najzabavniji deo. Ali ok, i ovako je bilo baš dobro.
Žurim sada u krevet, ovaj blog se neplanirano nametnuo, pa vas pozdravljam uz reči fizičara i nobelovca Stivena Vajnberga - "Religija je uvreda za ljudsko dostojanstvo" i prepuštam na dalje čitanje Piteru Tejloru, jednom od drugara iz Atheistic Foundation of Australia Inc.
"U Starom zavetu osuđuje se na stotine stvari kao što je nagost (bog će se šokirati!), seksualni odnos u toku sedam dana trajanja menstrualnog ciklusa (kažnjivo smrću), dodirivanje menstrualne krvi (od toga postajete nečisti), mlade koje nisu nevine (kamenovanje na smrt), preljuba (kamenovanje na smrt) itd ... Svi ovi "zakoni" danas se ignorišu. Suprotno tome poligamija se ne osuđuje. U to vreme bila je uobičajena pojava. Danas je pak, nezakonita. Pavle (čuveni mizogonist) preporučuje da se uopšte ne ženite!
Stari zavet smatra da su žene jednostavno deo privatne imovine kojom se trguje u društvu kojem dominiraju muškarci. Stari zavet odobrava ropstvo, uključujući i žensko seksualno ropstvo. Smatra da je Zemlja ravna, da se nalazi u središtu univerzuma i da Sunce kruži oko nje. Nekoliko njenih pisaca ohrabruje vernike da ubijaju nevernike. Sve ove strašne stvari danas su jednostavno prenebegnute. Kako onda to da homosekualnost nije izmakla ovim prevaziđenim "zakonima"?
Hrišćani su proširili laž da su izmislili moralnost, etiku, dobrotu, dobročinstvo itd. i prodaju se za "Hristove vojnike koji se bore protiv greha". Moderno društvo odlučilo je da su stari gresi jednostavno deo ljudske prirode i odbacuje da se zbog toga stidi. Samo jedna grupa, homoseksualci, koja čini značajan procenat populacije, nije uspela da zbaci teret ludila Starog zaveta.
Kako bi pokazali da svet spašavaju od zla, hrišćani su se uhvatili svog poslednjeg žrtvenog jarca - homoseksualaca - i osuđuju ih, uznemiravaju, ponižavaju i podstiču mržnju prema njima kako bi dokazali da vrše "božju volju". To je bolesno i okrutno. Gore je i od rasizma jer mladić koji pati zbog toga što ga maltretiraju zbog boje kože može makar da potraži pomoć roditelja. Mladić homoseksualac to obično ne može. Umovi njegovih roditelja otrovani su verskom dogmom. Mora potpuno sam da se suoči sa mržnjom i neodobravanjem. Nema kome da se obrati. Zbog toga je veliki procenat samoubica među mladim homoseksualcima razumljiv. Zapanjuje koliko njih uspeva da ipak živi relativno normalnim životom. Većina heteroseksualaca uopšte se ne češe da pomogne - hrišćanski otrov može zaista biti vrlo zastrašujući.Isus, prema jevanđelju po Luci, kaže - "Zašto sami ne sudite šta je pravo?" Kad bi se ovaj dobar savet zaista sledio, svako bi bio slobodan da u obzir uzme nova saznanja koja govore u prilog tome da je homoseksualnost normala varijacija ljudske seksualnosti.
Danas, sa svim racionalnim i naučnim saznanjima kojima raspolažemo a tiču se prirode ove planete i njenih stanovnika, vera u bogove, svetitelje i anđele predstavlja oblik poremećaja kao i agorafobija, kleptomanija, klaustrofobija i ostale demencije koje pogađaju samo izvesne delove mozga ali pojedinca ne onemogućavaju da se većinu vremena ponaša normalno. Ovu bolest nazivam teomanijom a predstavlja rezultat iracionalnih ideja kojima pojedinac biva izložen od najranijeg detinjstva.
Nekih prvih šest godina života ljudski mozak uči "učitavanjem". To je gotovo instant proces učenja i, za razliku od kasnijeg učenja, naučeno se ne zaboravlja. Može se povući "na kraj pameti" ali se može i povratiti pod izvesnim stimulansom. Jezuiti su čuveni po svojoj izreci "dajte nam dete do četiri godine starosti i posle toga možete s njim raditi što vam je volja ali će ona zauvek ostati naše!" Zastrašujuće, ali istinito!
Deca brzo uče da uspostave odnos između akcije i posledice. Plakanje donosi hranu. Vatra peče. Zgaziti bubu znači ubiti je. Kada Sunce zađe pada mrak. Ako uradiš ovo desiće se ono ... to je način na koji učimo da rezonujemo, da koristimo logiku i ponašamo se racionalno.
Bajke o dobru i zlu, džinovima i gnomovima, magiji i vešticama, deci prenose moralne pouke. Kasnije im razum kaže da su takve priče samo fantazija. Međutim, u religioznim domovima mit o bogu na nebu koji je stvorio svemir, koji sve vidi, sve čuje i upravlja svime, ne odbacuje se kao fantazija. Verujući roditelji i sveštenici insistiraju da postoje anđeli na nebu gde, kad umru, dobri ljudi zauvek jedu kremaste kolače. Veruju u pakao u kome loši ljudi gore u vatri zauvek. Ovakva budalaština presreće prirodni proces razvoja logike. To je ono što nazivamo ludilom. Verujući nisu u stanju da raspravljaju o bilo kojoj činjenici koja dokazuje da njihova fantazija o bogovima, anđelima, nebesima i paklu jednostavno samo izmišljotina njihove mašte.
Nema svrhe onda raspravljati se s verujućim. Njihovo ludilo dobija novu snagu svaki put kad odu u crkvu. Racionalno razmišljanje o veri za njih je nemoguće i njihova reakcija na to najčešće je bes. Prema njima mora se odnositi kao prema nerazumnoj deci. Što oni i jesu kada je reč o religiji.
Homoseksualaci čiji roditelji spadaju u ovu kategoriju traže nevolju ukoliko roditeljima/prijateljima/nastavnicima kažu da su homoseksualaci. Samo će se izložiti bolu jer nema tog racionalnog argumenta koji se može suprostaviti infantilnoj indoktrinaciji. Racionalni argument koji kaže da ako nas je bog stvorio po svojoj slici onda je on muškarac koliko i žena, heteroseksualac koliko i homoseksualac, nema šanse da prođe. Niti skretanje pažnje na zao naum po kome je bog namerno nekoga učinio homoseksualcem da bi ga posle proganjao može da utiče na njih. Sva moralnost izleti kroz vrata kad religija podigne svoju ružnu glavu.
Zadivljuje da ovi ljudi ne funkcionišu samo kada je o religiji reč. Ako im kažete da možete da letite, neće biti toliko glupi da vam poveruju dok im to ne demonstrirate. Ako im kažete da je mačka koja je umrla prošle nedelje izašla iz groba i sad čeka da joj date porciju džigerice, neće poverovati dok ne vide. Ipak, kad im sveštenik kaže da je devica rodila sina koji se digao iz mrtvih - mudro će klimati glavama. Recite im da kad zatvorite oči možete videti šta radi vaš sused i odgovoriće vam da se ne glupirate. Ali, recite im da postoji natprirodno biće koje se istovremeno nalazi svuda i zna šta se odvija u srcima i glavama šest milijardi ljudi sve vreme, i poverovaće vam."