Poštovani,
uz Novogodišnje pozdrave i želje
МИЛИВОЈ АНЂЕЛКОВИЋ
ОСМА БОЖЈА ЗАПОВЕСТ
Пресекао га је продоран звук звона на вратима. Из ходника се чује лупа, нешто пада. Звоно, поново.
Најбоље је да се не јавим, помислио је. Нисам код куће. Онда се тргао. Ма, шта си се скупио, приговорио је себи. Неће рат да ти звони
или
Раднички стогодишњи сан
Kao da me je uhvatio proljećni weltsmerhz. Il' su, možda, nuspojave od čaja za prostatu koji mi je als preporučio (i koji baj d usput - radi pos'o), al sam nešto sentimentOlan ovih dana.
Lako mi oči zavodnjaju. Vjerovatno su tome doprinjele i smrti nekih bliskih osoba koje su se izdešavale u posljednjih desetak dana, a i neki dobri ljudi, a živi (da, da, još uvijek toga ima), a rekao bih i da su moje godine saučestovale u mom sveopštem emotivnom stanju.
Nisam loše, naprotiv...samo sam tako našpanovan u potonje vrijeme.. Nije D mol...E mol je u pitanju, al je isti rimtutituki posrijedi. Vajb što va(j)bi sjećanja...
Povratak rege korijenju, ili što bi anglosaksonci rekli - Back to the roots (reggae)...
- Slušaj – nastavi se Zlatko, nakon što je progutao zalogaj i sasuo čašicu rakije u sebe – pronađene su zalihe target toalet papira iz ’99 i ponuđene su mi, znači nije skroz beo, ima metu na svakom listiću. Negde između skroz belog i požutelih novina, takva je i cena…
- Meni sve zavisi od cene – prekide ga Raka.
- A spavaća kola i kola sa rezervacijama? Kod vagona sa sedištima nikad nije išao, to znam.
- Realno, tržište za toalet papir je veoma limitirano. I ne mogu da se uguram u spavaća kola.
- Da, zasad.
- Kako to misliš?
- Mogao bi da ga prodaješ jeftinije, da se oprostiš dela zarade…
- Kako to mogu Papa?
- Kad bi manje čitao Wall Street Journal ne bi sebi gradio kulu od slonovače, u glavi…
- Pa neću valjda celog života da se valjam u ovom blatu, izlazim i ulazim u Čačku*?
- Samo ti puštaj filmove…
- Šta se dešava sa bakrom, aluminijumom, mesingom?
- Ta je šema zatvorena.
- Kako?