Nisam odavno napisao nista na Blogu. Nesto sam posustao jer sam video da moji tekstovi ne izlaze tek tako na videlo. Bloger je funkcija koja se ima zaslužiti vrednim radom.
Uvek kasnim da prokomentarišem aktuelnu situaciju. Možda je to dobro, a možda i nije. Takav sam.
Elem, da nešto kažem o beloj listi o čemu su već svi dali svoj komentar.
Za neverne.
Ko nije sakupljao papire za vizu, taj ne zna šta je viza. Ko nije ugovarao sastanak u ambasadi za vizu, taj ne zna šta je viza. Ko nije popunjavao formulare za vizu, taj ne zna šta je viza. Ko nije čekao
Još sam pod utiskom prvomajskog praznika i kako sam se lepo proveo sa pitomim ljudima u Banatskom Karlovcu. Bas sam se opustio i telefone isključio, nakratko, ali ipak malo. Ne zna čovek šta je sloboda dok se ne nadje u situaciji da je oseti, ja sam bio konačno slobodan!
Hteli smo malo i da popijemo, ali nije vredelo,
(Napomena čitaocima: Pre čitanja donjeg teksta, da biste u potpunosti shvatili autorova osećanja, potrebno je pogledati navedene serije ako ikako možete, posebno epizodu Space 1999, pod naslovom "Planeta Piri")
Dakle, počeću vrlo oprezno, plašeći se unapred svih predvidjenih i nepredvidjenih pretnji potencijalnim tužbama sa snažnim izgledom na uspeh, uz sav prkos i inat slobodi govora i drugim pravima opisanih u našem Ustavu i svim mogućim deklaracijama o ljudskim pravima, konvencijama etc.
Toliko sam se umorio ovim unapred ogradjenim oprezom da sam i