Razmatranja
U poslednjih nekoliko nedelja svedoci smo oštre polemike koja se vodi u javnosti po pitanju rezolucije o srebreničkim žrtvama.
Tekst je predogovor u hrvatskom izdanju čuvene "Etike" - Ditriha Bonhofera.
Bili smo nijemi svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, naučili smo umijeće pretvaranja
Autor teksta koji je pred vama je naša koleginica sa bloga, Marijana Janković, diplomirani istoričar.
Veoma davno živeo je jedan mladi princ. Bio je neobično mudar, bogat i lep. Sva vrata svetske slave i uživanja bila su mu otvorena. Ali, nešto u njemu odvraćalo ga je od svih tih čari i privlačnosti sveta za kojima su milioni ostalih ljudskih bića žudeli. I jednogaDragi čitaoci bloga B92, pred vama je odlomak iz rada koji treba da bude objavljen u novom broju naučnog časopisa "Religija i tolerancija".
Termin "politička teologija" prvi put se spominje u čuvenom istoimenom eseju Karla Šmita "Politische Theologie: Vier Kapitel zur Lehre von der Souveränität" čija glavna teza oslikava vezu između političke organizacije društva i religiozne svesti koje to društvo poseduje. Drugim rečima političko društvo uvek oslikava njegova verska ubeđenja, pa čak i kada je ono sekularno, ono neizbežno implicira na određenu formu civilne religije:
Svi značajni koncepti moderne teorije države predstavljaju u stvari sekularizovane teološke koncepte koji su tokom njihovog istorijskog razvoja od teoloških sistema prešli u teoriju o državi. Jedan od takvih primera jeste slika Svemogućeg Boga koji postaje Svemogući Zakonodavac.[1]
Poznati rimokatolički bogoslov Johan Baptist Mec (Johann Baptist Metz) početkom 60-tih godina prošlog veka uvodi ovaj pojam u svoj bogoslovski diskurs. Za razliku od Šmita koji je ovaj termin koristio kada je govorio o autorima rimokatoličke kontrarevolucije - Donoso Kortesu, Bonaldu i de Maistre-u, autora koji su bili teisti i ideološki podržavali lični suverenitet monarha uz pomoć teoloških analogija, Mec ovom pojmu daje jedno novo značenje i određuje ga kao svojevrsni kritički aparat društva.
Драги читатељи Блога Б92. Задовољство ми је да најавим следећи пројекат.
Центар за отворени дијалог - центар за интердисциплинарна религиолошка истраживања и политичку теологију и Хришћански културни центар уз подршку Фондације Конрад Аденауер ће организовати почетком следеће године пријекат под називом „Хришћанство и демократија, између антагонизма и могућности".
Овим пројектом желимо да окупимо друштвено ангажоване младе људе, студенте, дипломце, постдипломце свих профила, научно усмерене, чији ће предавачи бити професори универзитета, клирици, политичари, министри. Почасни предавач ће бити један од утемељитеља политичке теологије у свету, познати римокатолички богослов Јохан Баптист Мец. У току предавања поставићемо питања и дати конкретне одговоре, да ли су људска права и слободе, као и демократија спојиви са Хришћанством, какав је однос хришћанских традиционалних цркава и верских заједница према демократском систему, политичким партијама, као и каква је ангажованост верника у политичком животу земље.
Драги читатељи блога Б92. Преносим вам краћи текст мог сарадника и једног од уредника портала www.hriscanskedemokrate.org Гост: Владимир Марјановић, социолог
Напомињем да појединости из текста представљају лично мишљење аутора чланка,
U celokupnoj situaciji koja se odvijala oko smrti i sahrane Patrijarha Pavla u javnosti smo više puta imali prilike da čujemo komentare da se posredi događa svojevrsna klerikalizacija društva, te da Crkva ima mnogo veći uticaj na društveno politička događanja u zemlji nego što bi to trebalo da bude slučaj, a što bitno narušava sekularni karakter naše zemlje.
Na današnji dan širom sveta proslavlja se Dan Reformacije. 31. Oktobra 1517. godine Martin Luter zakucao je svojih čuvenih 95. Teza na vrata crkve u Vitembergu. Ovaj događaj pokrenuće niz drugih događaja koje će kasnije usloviti stvaranje Protestanske crkve i period Reformacije.
Ukratko bih se osvrnuo na neke istorijske činjenice koje su prethodile ovom događaju. Pored simonije - prodavanja činova u crkvenoj hijerarhiji, jedan od niza stvari koje su pogađale tadašnju Rimokatoličku crkvu bila je prodaja oproštajnica. "Indulgencije" ili oproštajnice su bili dokumenti koje je Rimokatilička Crkva u 16. veku radi otkupa greha prodavala narodu. Da budem precizniji, oproštajnicom su se mogle otkupiti godine koje upokojena duša treba provesti u čistilištu, mestu u kojem se prema Rimokatoličkoj soteriologiji (nauci o spasenju) čovek iskljupljava za grehe koje za koje se nije pokajao u toku ovozemaljskog života.