Ili ti "Pečenje rakije na selu"
Gost autor, a da nije ni svesna Negoslava Stanojević
PEČENJE RAKIJE NA SELU
--- ili o tome kako se provlačimo još malo, pekući rakiju u domaćim uslovima, dok Evropa ne počne da nam prebrojava i to koliko smo kazana ispekli
Oduvek sam se pitala zašto se postupak dobijanja rakije zove pečenje, kada se pre radi o kuvanju odstajalog voća, u ovom slučaju šljiva.
Gost autro - " sve Nišlije"
Dragi Beograde,
Nišu je izuzetno drago da ćeš uskoro biti na vodi.
Zaista nam je drago, bez sarkazma.
Međutim, moraš li zaista, dragi Beograde, da nam ovde, na sve siromašnijem jugu to nabijaš na nos?
Moraš li da nas pozivaš da te "slavimo", dok je u Nišu velika nezaposlenost? Moramo li da se radujemo
Borio sam se protiv ovog načina komuniciranja aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii................................
Shvatajući težinu istorijskog trenutka, narodni poslanik Nenad Čanak je dao rešenje za sve naše probleme.
Mene je mnogo sramota zbog ovoga i morao sam ovo da napišem.
Davne 1997 godine, negde u kasnu jesen, može biti baš oktobra meseca, otišao sam do stana mojih roditelja. Jesenje večeri u Nišu znaju da budu prohladno prijatne. Uvek kad parkiram kola ispred zgrade, obuzme me onaj osećaj blage nostalgije za minulim danima mladosti koja traži ćutanje i budi sećanja samo na lepe trenutke. U toj samotnoj tišini sećanja, koja traje par desetina koraka između automobila i ulaznih vrata zgrade, uvek sam nalazio svoj mir. Te večeri, taj mir je izremetila, jedva čujna rečenica, koja je dopirala iz mraka pored stepeništa zgrade. „Ajde mali da nam ga lepo ti sada ispušiš“.
Ono što se ne može naučiti u školi, već predstavlja profesionalnu deformaciju, jeste brzina kojom se reaguje na opasnost za sebe ili druge kada se čuju „ključne“ reči. Dva poznata lokalna dripca, nalaktivši se na zgradu, držala su za mišice komšiju iz zgrade.
Opet ono moje „3Z”. Zgrožen, zgranut, zgađen. Da li moji sunarodnici stvarno mrze Rome ili je to stanje opšteg raspada moralnih vrednosti u Srbiji. To što se bijemo sa policajcima, pa ili oni nas izlemaju ili mi njih, smatram folkloritom našeg naroda. Ali kad se sa policijom bijemo zbog toga što ne volimo neku etničku grupu, onda je to već problem i to ozbiljan. Pregledao sam dostupne snimke sa intervencije u Resniku i zanemeo. Iz građana koji sam video na snimku izbija mržnja. Neartikulisana mržnja koja predstavlja nagoveštaj mogućeg haosa.
Tekst sa ruskog preveo expolicajac.
Prvi deo:
Jedinice specijalne namene, ruskih oružanih snaga direktno su podređene glavnoj obaveštajnoj upravi Generalštaba, pa ih zato još i nazivaju specijalnim snagama GRU. Taj naziv je više poznat široj javnosti. Specijalne jednici oružanih snaga RF sastoje se od „vojnih specijalnih snaga“ i „specijalne flote“. Svaka od ovih celina, stvorena je nezavisno jedna od druge, ima zasebni istorijski razvoj, i svoje zadatke. Današnja priča je o „vojnim specijalnim snagama.“
Cerska bitka, prva saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu nad Centralnim silama (Austrougarska i nemačko carstvo), vođena je od 12. do 24. avgusta 1914. godine, a u istoriografiji se pominje i kao Jadarska bitka, jer su se glavne vojne operacije odvijale u slivu reke Jadar.
Strašano gorak ukus u ustima dok ovo pišem. Prvenac na blogu a ono strah, užas i smrt na sve strane. Koliko god imao razvijen sistem odbrane od takvih stanja, ne mogu se oteti utisku da mogu ovim pisanjem taj strah da još više pojačam kod čitalaca.
Uz potpuno razumevanje prema mojim prijateljima, Srđanu i Bojanu, koji su krajnje dobronamerno i sa željom da sačuvaju ugled Bloga, pokušali da aktuelnu tragediju norveškog naroda stave u prvi plan diskusija čitalaca, ja sam morao da sačekam da bih mogao da donesem bilo kakav sud o ovoj stravičnoj tragediji.