Ako nisam naseo na laznu vest ili naleteo na los prevod, ovo je zaista neverovatna izjava nemackog ambasadora:
Mas: Srbi moraju svojoj deci da objasne da je bombardovanje bilo ispravno
Pre nego što krenete da čitate i komentarišete, znajte da mi nije namera da se bavim politikom i suočavanjem sa prošlošću na ovom blogu. Dakle, striktno bih da se bavim temom medija u Srbiji. Konkretno - ogoljenim vidovima medijske manipulacije u Srbiji.
I ja sam gledao onu spornu TV emisiju na B92 u ponedeljak uveče i da vam pravo kažem već bih je i zaboravio da se oko nje nije digla onolika halabuka. A ta halbuka se digla uveren sam radi stvaranja frke oko "ponovnog" ukidanja Peščanika jer setite se prošle godine je već kolala glasina da je Peščanik ukinut:
These four defiant authors are sceptical about the future – particularly since the opposition radio programme Pecanik(hourglass) broadcast by the independent radio station B 92 stopped airing in July 2010.
http://www.signandsight.com/features/2128.html
Znači Peščanik možda bre nije ni postojao u proteklih gdoinu dana!
... kad vas lepo molim!
Svestan sam da su tu deceniju obelezili ratovi, ekonomska kriza i izolacija, ali ja sam najveci deo odrastanja i mladosti "odradio" u toj deceniji. Moje najdraze uspomene, koje cu pamtiti celog zivota, poticu iz te decenije. Mozda je vama bilo lose, zao mi je zbog toga, ali meni je bilo sasvim OK, najverovatnije
Srpski Film definitivno nije za svačije oči. A ubeđen sam da možda nije ni za one koji naivno misle da ih apsolutni moralni relativizam na granici nihilizma, hard core pornografija, zversko kasapljenje, tabu teme kao što su incest i pedofilija, ne dotiču previše i da ih mogu gledati kao fenomene izgrađene u svetu celuloidne trake. E pa nije tako!
Nekoliko dana mi
Sta je to sto srpske snove, ideje, interese i stremljenja cini beznadezno zastarelim, devetnaestovekovnim, unapred propalim, antievropskim, vec pomalo i dosadnim?
Ima onaj govor koji je odrzao Milosevic u ono vreme kada je postao potpuno svestan svoje propasti u kojem kaze nesto tipa "Ne mrze Srbiju zbog Milosevica, vec Milosevica zbog Srbije". Mozda je to bilo samo pateticno palamudjenje, ali posle Milosevica je dosao Kostunica (iza kojeg je one jeseni stalo sve sto je moglo da hoda i zaokruzuje listice) i nije proslo dugo, nije proslo ni godinu dana, pa je i Kostunica postao
Posle dvadesetak godina u Beogradu ponovo svira Bob Dilan. Pomisao na Dilana medju Srbima me je uvek vraćala na scenu iz jednog od meni najomiljenijih ex-YU filmova – Tajvanske kanaste. Radi se o genijalnoj sceni na deponiji, sceni gde se srecu stari drugari Saša Belopoljanski (Boris Komnenić) i Pedja (Petar Bozović). Belopoljanski je tu došao da bi pozajmio kljuceve od Pedjine mansarde, da bi tamo priveo svoju maloletnu ljubavnicu Vanju, a Pedja mu pominje da “Svira Dilan u Ljubljani”. I sta god bio sadrzaj tog
Prvo je bila NATO agresija.
Sada je bombardovanje NATO.
Računam da će za nekoliko godina to biti NATO intervencija
Pa onda NATO akcija.
I onda samo muk.
Serija Državni posao ulazi u šesti mesec svakodnevnog emitovanja i dosad vecina vas zna za nju. Koliko se fenomen ove serije uprkos svemu brzo proširio govori i činjenica da su članovi ekipe nedavno gostovali i kod Olivere Kovačevic u emisiji Da možda ne dajuci neke od relevantnih dijagnoza savremenog srpskog TV humora. Ipak, nije na odmet da i mi ovde malo prodiskutujemo o njoj ...
Синиша Ковачевић
26.04.2013.
Госпођо председавајућа, даме и господо, госпође и господо министри,
Имао сам потребу и намеру да се обратим и господину премијеру и председнику државе, видим да их, нажалост, нема, али ће бар изостати срџба премијерска, будући да, како се приближава тренутак када Пепељуга треба да изгуби ципелицу, коњи да се претворе у мишеве, а кочија у бундеву, срџба нашег премијера према ДСС расте, тако да је у том смислу можда и добро што није овде.
U Srbiji, kao i na ostalim ex-YU prostorima, skoro da nema coveka u svojim kasnim dvadesetim, tridesetim ili ranim cetrdesetim koji nije cuo za Dilana Doga, istrazivaca natprirodnih pojava, junaka jednog od najboljih stripova koji se pojavio na nasim kioscima kasnih osamdesetih - Dylan Dog.
Posle raznoraznih prilicno klinackih stripova u kojima su se pretezno pojavljivali kaubojci i indijanci i u kojima su radnje bile prilicno jednostavne a samim tim predvidljive i dosadne, pojavio se strip koji je uz Martija Misteriju i pre njega Mister Noa konacno uneo toliko potreban kvaliet i intrigantnost zbog kojih je imalo smisla ako ne postati kolekcionar ono bar pratiti i skupljati stripove. Jer kod nas su pre toga stripovi ipak bili samo jeftina zabava do koje se dolazilo po kisocima. Dok su sa druge strane na tzv. Zapadu stripovi i graficke novele mnogo ozbiljniji hobi - pravo kolekcionarstvo.