U Kovačici, maloj varošici u južnom Banatu ovih dana traje smena vlasti.
Većinu koju čine DS, LSV, LDP i SVM će uskoro zameniti većina koju će činiti SNS, LDP, SVM i dva odbornika DS-a koji su podlegli pritiscima i "prepoznali ideju i politiku koju vodi premijer Aleksandar Vučić".
Tako je SNS koji je na lokalnim izborima dobio glasova za 7 odbornika, ovih dana došao do podrške 20 odbornika.
Postavlja se pitanje kako?
Dakle, kroz žamor desetak glasova i kroz kucanje čaša i flaša, kroz smeh i viku zaista svakakvih ljudi ...
Izvinite me, ako u društvu kao što je naše nemam poštovanja prema ljudima koji su "uspeli u životu".
Ono kada stav koji i sam zastupaš čuješ od osobe sa kojom se inače ne slažeš i onda kreneš da preispituješ taj stav ...
Ono jeste zanimljivo da će nam u januaru 11 stepeni biti vreme za majicu, teksas jaknu i sedenje u parku ...
Svaka diktatura pre svog kraja i propasti uđe u fazu užasne dekadencije, mada strah me je da pomislim šta li je za SNS kamarilu dekadentno.
Jedna od onih stvari koje često čujemo od naših bivših sugrađana a danas srećnih gastarbajtera po raznim svetskim prestonicama je i to da obožavaju činjenicu da se - tamo gde su oni sada - prosečan narod veoma malo ili čak nimalo ne bavi politikom.
"Nema ti bre ovde milion političkih analitičara da non stop na TV-u mrse muda. To ti ovde narod ne bi ni gledao, Ljudi to ovde ne prate. Običan narod ovde gleda svoj posao, radi i - mlati pare! I nije ga puno briga za politiku!"
Danas čujem da je Studio B kupila firma koja je bazirana oko veoma popularnog TDI Radija.
Stiglo je leto i osim sezone letovanja tu je i ta nama dobro poznata sezona raznih jubileja i obljetnica.
Ej, prošlo je dvadeset godina od završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Nije malo! Da ovo transponujemo u kontekst Drugog svetskog rata, ovo je već 1965. Bitlsi, Stonsi i Bejbi bumeri već uveliko haraju svetom a Rusi i Ameri su u svemiru ...
Ipak, na ex-Yu prostoru se ona simpatična ratna uzrečica "Neki ćemo da preživimo a neki ćete i da poginete." posle rata promenila u "Neki ćemo da slavimo a neki ćete i da tugujete." Dakle, ima ko će da slavi a ima ko će da tuguje, svako na svojim toponimima i svako više-manje u krugi svoje porodice (iliti naroda).
Ono što bi sada u Srbiji zaista moglo da bude konstatovano je sledeće: