Dragi Dnevniče,
Jutros sam ustao prilično uznemiren. Usnio sam noćas čudan san…Ja kao stojim na vetrometini, a iza mene neki prelepi beli konj, evro me oprosti, kao da će da progovori. Okrenem se ja, kad odjednom sve ono što sam stekao mukotrpnim radom za godinu dana netragom nestade. Nema mi kuće od 600 kvadrata, nema mi bazena, nema m nii Audija A400 XL I Turbo dizel-benzin na turbo pogon nitro. Gleda me batler onako mrko i sve mi, evo vako preti prstom…A ja ga pitam - Pobratime pa šta ovo bih?, a on onako šapatom sve mi ponavlja - Vučić, Vučić, Vučić …..Probudih se unezveren i znojav, pošto sam takav i legao zbog kasnog basketa sinoć, a moja Ljudmila mi reče - Spavaj, spavaj bio je to samo ružan san.
Ustajem iz kreveta I puštam svoju omiljenu Rusku himnu, sa kojom uvek započinjem dan. Inače ovu stvar sam zavoleo još dok sam kao mlad obilazio striptiz klubove, gde sam i upoznao moju Ljudmilu, zanosnu plesačicu. Odmah zatim sam pustio i sledeću meni omiljenu stvar (Marširala Kralja Petra garda ) jer Kosovo je za mene srce Srbije što mi inače piše I na kamionima.
"Juče sam bio pas, Danas sam pas. Sutra ću verovatno i dalje biti pas. Uh! Tako malo nade za napredovanje.."- Snupi
Da se razumemo,obožavam životinje i ponosni sam vlasnik gojaznog mačka, navučenog na bensedine i hiperaktivnog morskog praseta, neprijatnog mirisa, koga je moj sin ,od milošte, nazvao Gari.
Puno puta sam u svom životu od jako bliskih ljudi, čuo izraz "Bre,živim kao pas" i uvek sam ga nekako doživljavao kao sinonim za težak život,pun lizanja guzice uz neprestanu jurnjavu za svojim repom.Mada čekaj,zar isto to ne činimo i mi ljudi,?