Sve je počelo jednim telefonskim razgovorom. Posle razmenjenih informacija, razloga za poziv, počeo sam, po običaju da gušim.
Sagovornik, inače urednik/izdavač , odlučio je da me prekine. „Piši, nemoj da mi prepričavaš". I umesto knjige kojoj korekcije nisam uradio od oktobra, novembra pisao sam stihove. I ti stihovi su objavljeni kao elektronska kniga „neobične" poezije (ocena pomenutog urednika) u okviru Bele biblioteke Balkanskog književnog glasnika.
Možda je sve to moja uobrazilja i možda se na Kosovu ne dešava ništa što bi trebalo da me plaši. Možda je sve to lokalni folklorni običaj u kome se takmičari trude da dokažu da mogu dalje da pljunu i da im je barjak veći. Ono što se u Beogradu dešava (a glede Kosova) je možda samo ljubomorni pokušaj da se od lokalnog napravi međunarodno takmičenje.
Nemoj plakati više *
Ovo su tvoji poslednji udasi
Ovi zidovi ih neće zadržati napolju
Zadržaće tebe unutra
Ali ko će te zaštititi
KO ĆE TE ZAŠTITITI?
Najiskreniji odgovor na pitanje iz naslova je 'nije bitno'. Najtačniji odgovor na pitanje iz naslova je 'država'. O aflatoksinu govorim. O onom nevidljivom začinu, kancerogenom, koji smo skoro sigurno svi mi koji živimo u Srbiji već imali u svom tanjiru. I pojeli. Neznanje nas je nije spasilo.
Mislim da je do mene. Verovatno sam tako vaspitan i družim se sa takvim ljudima. Ne bih da optužujem, ali izgleda je i do njih. Jednostavno ne razumem ove postupke za rehabilitaciju.
Posebno dva o kojima će sud odlučiti 23. marta. Izvesni Dragoljub Mihajlović i izvesni Milovan Đilas. Iako su prilično različiti.
Računovođe/knjigovođe, prodavci, novinari, neki majstori, polako završavaju posao za ovu godinu*. Majke i očevi pokušavaju u tajnosti da uviju poklone koje će deca posle ponoći (ili posle buđenja) naći pod jelkom. Prase se peče, sarma je zamotana i skuvana, krastavčići za salatu će biti seckani kasnije. Nova godina je tu. Kalendar je surov.
Ako samo jedan dan u godini posvetimo razumevanju katastrofe Vukovara bićemo bolji ljudi.
Vukovar je naša sramota, pečat i teret.
(Aleksandar Stošić)
Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje. I neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje i neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
'Koliko god da me rastuži poskupljenje toliko me razveseli objašnjenje' (ViB)
Objašnjenje da je Srbiji 'NATO potreban' nije smešno. Tužno je. I izrekao ga je neko ko je pozivao na rat sa vojskom te iste organizacije i ko je tražio da se na određeni način piše o ljudima iz NATO i koji je sve koji su , makar uz maštu, pozitivno