Koliko ste puta culi, procitali, poverovali pa na kraju sami zakljucili da je nekad bilo bolje nego danas.
Ah, ta dobra stara vremena.
Kad je smrtnost u saobracajnim nesrecama bila veca i uslovljena razvojem medicine. Kad je nasilje u porodici bilo tabu tema pa ga shodno tome valjda nije ni bilo. Kad se pusilo u domovima zdravlja,ali i skolskim ucionama. Nije bilo otvorenih operacija na srcu,a kupali smo se jednom nedeljno, obicno nedeljom.
Omiljene Crtace , Strumfove smo cekali po sedam dana. Starijima je Vecina informativnog programa bila servirana
Ljudi ne misle glavom. Ljudi ne misle, samo se boje.
U Ukrajini smrt je pocela da raddi puno radno vreme. Ukoliko se nastavi tim putem, a nema razloga sumnjati u utabanu ljudsku glupost ,radice smrt prekovremeno.
Vecina Ljudi u istocnoj Ukrajini zasigurno nije podrzavala postavljanje barikada, zauzimanje zgrada. Jos su manje bili za to da im sumnjiva lica sa maskama pokrecu revoluciju. Znam. Nije to podrzavala ni vecina onih na Majdanu,a kamoli oni sto su ostali kuci.
Znam. Nije to podrzavala ni vecina u Krajini pre gotovo cetvrt veka.
Ali, zalud.
Nedugo nakon expozea u kome se zalozio za ekonomske, drustvene, kulturne te promene u nacinu razmisljanja, premijer Vucic se obratio mintingasima koji su autobusima dovezeni pred skupstinu iz pretezno najsiromasnijih delova Srbije.
Ili su ti clanovi SNS-a usprkos siromastvu iz svog ddzepa platili puttni trosak da vide voljenog lidera, ili ce izlet platiti poreski obveznici.
Koji god scenario da je u pitanju, ocigledno je da se radi o politickoj sizofreniji na cijoj jednoj strani stoje reci i namere,a sa druge, sasvim suprotna praksa.
Morao sam da prestanem da pušim da bih poceo ozbiljno razmišljati o pušenju. Mozak bez nikotina bolje razmišlja o nikotinu, il je možda obratno, nisam siguran.
Elem, vec treći dan prestanka pušenja, kad porivi za cigaretom postaju najjači, počeo sam o pušenju razmišljati kao o filosofskom pitanju. Da, naravno, ukoliko se o pušenju razmišlja u kontekstu zdravlja, nema tu čovek o čemu razmišljati- sem kazati zbogom cigareti i zdravo djaci.
Da li je moje prrebacivanje teme pušenja u polje filozofije, bio samo odličan izgovor? Hm, to je samo po
Ili zasto glasati za gradjansku llistu: dosta je bilo / Sasa Radulovic
Zato sto Radulovic ima svoja politicka uverenja, ideje ,a na vlast gleda kao sredstvo dda se ono u sta veruje ostvari.
To je ipak novena u srpskoj politici gde su ideje ,posebno one ekonomske, ili politicka uverenja zamenjena skupim,ali ispraznim marketingom i jeftinim populizmom. Partijama je naravno vlast postala cilj. Tom se cilju sve podredjuje. Drugim recima, Nije problem u tome sto je Vucic smenio Tadica, vec u tome sto se nastavilo sa politikom marketinga i jeftinog populizma.
Zato
Ko sve u Srbiji 16 marta može da kaže dosta je bilo ?
Političke partije oko toga imaju koncenzus. Njima nikad nije dosta, oni svakom izbornom kampanjom zapevaju istu pesmu pa ko Miroslav Ilić dobace publici, tek smo počeli , tek smo počeli...
Partijski drugovi se ponašaju kao da ih je trenutna kampanja po prvi put izbacila na političku scenu. Kao da rezultati njihovog (ne)rada nisu vidljivi golim okom.
Postavlja se logično pitanje zašto ce ljudi poput Vučića, Dačića, Palme,Velje Ilića, Krkobabića ,Tadića ili Dinkića.... Zasigurno zbirno dobiti ogromnu većinu glasova srpskog birača.
U parlamentarnoj demokratiji taksativno su pobrojani razlozi zbog kojih se raspisuju vanredni izbori.
Ne postoji objasnjenje da se vanredni izbori raspisuju zbog zelje opozicije,a jos manje zbog nekakvog raspolozenja u drustvu.
Aleksandar Vucic je raspisao vanredne izbore zeljan jos vece vlasti, ali je to uradio primarno zbog rasparcavanja i ponizenja(unistenja) bilo kakve ozbiljne opozicije, ili tacnije receno onoga sto je od opozicije ostalo.
Boris Tadic, Cedomir Jovanovic, Vuk Draskovic i svi oni koji cekaju red pred SNS salterom za status postizbornog priveska
Kad većina punoljetnih gradjana na dan izbora ostane kući, dok većina onih koji glasaju i dalje veruje u deda Mraza, dobijete rezultate identične onim na Voždovcu.
Deda Mraz u liku predsednika SNS Aleksandra Vučića ima samo dva problema,ali su oba teško premostiva: Manjak Irvasa koji bi pogurali "kočiju" i višak onih koji bi se uz člansku kartu SNS kao validnu kvalifikaciju rado ukrcali na tu istu kočiju.
Zbog toga su valjda promene vec drugu godinu u najavi.
Bivšem predsedniku vlade, koji je ruku na bradu mnogo više ličio na deda Mraza, nedostajalo je samo više elana i bolji PR, izjavio je nedavno bivši predsednik.
Svako onaj ko uz dignutu desnicu uzvikuje dobro poznat poklic: za dom spremni, ili nema grama mozga ili je pak beskrupulozna zivotinja zarobljena u ljudskom oblicju. Ogromnom Vecinom se radi o supljoglavoj balavurdiji koja u nedostatku vlastitog identiteta isti trazi u raznoraznim, cesto nakaradnim, coporima.
Naravno, postoje i oni kojima godine ne mogu nista pa se u njihovom slucaju sa godinama ne povecava gramaza upotrebljivog mozga.
Medjutim, ne derane, sto bi reko Djole, nisu oni najgori. Najgori su oni sto sute na sve ovo.
Vecina srpskih politicara danas ce svoju politicku nepismenost sakriti recima: direktne strane investicije.
Od Zajecara do Vrbasa, lokalni vlastodrsci imaju identican odgovor na mnogobrojna pitanja koja se ticu buducnosti zemlje .
Da ne bude zabune, novi srpski vlastodrsci ne rade nista novo do kopiranja svojih predhodnika.
Naravno, lokalna vlastela samo prica ono sto pricaju kolege na vrhu :strane investicije su taj carobni stapic, taj "Silver bullet koji ce Srbiju spasiti daljeg propadanja.