Posle kratkog ravnog dela iza Murgaba, uspon dug oko 40km poveo nas je na 4140m visok prevoj Naizataš. Izašavši tamo gore, našli smo se na tavanu Pamira odnosno na najvišoj etapi našeg putovanja, i narednih dana smo goredolirali po tom tavanu ne spuštajući se nikad mnogo ispod 4000m, i savlađujući nekoliko prevoja iznad te visine.
U nemilosrdnim čeljustima raja
Na ruskom jeziku (koji je na Pamiru osnovni alat u survival kit-u jer ima ulogu engleskog u Indiji - omogucava da se sporazume sav onaj tamo saroliki plemenski svet koji govori razlicitim jezicima i dijalektima) rec "proliv" ("proljiv") znaci "moreuz". A "ponos" ("panos") na ruskom znaci "proliv". Ova zvcka, koju sam zajedno sa drugim nepotrebnim stvarima zapamtio jos tamo negde u osnovnoj skoli, bila mi je u mislima svaki put kad sam trcao do klozeta u Murgabu. Drugim recima, u Murgabu sam se osecao kao veoma ponosan covek. Nisam doduse bio jedini - izgledalo je da iz nekog razloga u selo
Evo nas u Horogu (Khorog), pomalo nesudjenom glavnom gradicu Pamira. Da se usred gradjanskog rata, koji se odvijao otprilike kad i nasa zurka, pitala pamirska Skupstina, Horog ne bi bio nesudjeni glavni gradic nego Glavna Gradina Pamirske Republikcine (GGPR) koja bi se ondak vratila natrag u okrilje majcice/macehice Rusije - takav je bio plan, ali se u istopio u onom haosu. Za sada.
Malo krhkih zica, cevki, guma, torbica, gaca, majica i spakovanih satora
Vec drugi dan smo u Murgabu (Murghab) jer smo se temeljno iscrpeli i bio nam je potreban predah. Danas smo nesto bolji sa vremenom i strujom, pa evo vise detalja - da krenemo od ulaska u Tadzikistan…
Pocetak predalanja na Prevoj Kizil-art, odnosno do granice Kirgistana i Tadzikistan bio je prijatan: sirok i ne preterano prometan asphalt. No brzo ga je zamenio makadam pocelo je probijanje kroz oblake prasine. Ovaj stari put sa koga je asfalt ukraden prstima vremena (ko voli komplikovanija objasnjenja, moze da zamisli da su ga Rusi odneli sa sobom kad su otisli
Iz Osha smo krenuli uzbrdo, ka 225km udaljenom prevoju Kizil Art. Prevoj je visok 4290m i predstavlja granicu sa Tadzikistanom.
Posle toga smo kroz pustinju, pustinju, pustinju...
Evo nas u Oshu, nadomak granice Kirigistana i Tadzikistana. Kao sto pomenuh u uvodu, 650km koje smo od Biskeka prevozom presli dovde, prakticno su samo "prilazni" kilometri – da se domognemo pocetne tacke za pedaliranje na Pamir hajveju.
No s obzirom na to da smo se transportovali malim (milim) kombijem sa vozacem, mogli smo juce da
napravimo uspon biciklima na 3520m visoki prevoj Tyu Ashu. Izasli negde na 1200m, vozili do gore, spustili se divnim spustom nizbrdo, i posle oko 70 predjenih km ukombirali se (usli u kombeta) i nastavili dalje. A sve to u cilju pocetne visinske aklimatizacije.
Na biciklima preko Pamira, kroz Kirgistan i Tadžikistan
• vreme: 1-26. avgust 2008.
• učesnici:
- Predrag Tripković - saborac i na prethodnom putu po Himalajima
- Radoslav Milojević-Raca, jedan od naših najpoznatijih alpinista, instruktor u AOB-u i vlasnik
prodavnice planinarske opreme "Alp"
- Nenad-Nene Triković, još jedan od naših alpinističkih vukova
- i moja malenkost: Jovan Eraković - Jone (lična karta: http://www.ciklonaut.com )
• start: Bishkek (Kirgistan)
• cilj: Dušanbe (Tadžikistan)
• ukupno km: 1800.
• na bicikllima: 1200-1400km
• sponzor puta: fabrika bicikala Capriolo, Bačka Topola
• prijateji: akvABent, Beograd