grupa blogera b92 je pokrenula inicijativu
da se formira fond za pomoć i podršku teško bolesnoj deci
i njihovim porodicama.
profesor dušan milisavljević, predsednik skupštinskog odbora za zdravlje i porodicu
je odlučio da nam u tome pomogne
gost autor: kleinemutter
Hvala Aleksandru Karišiku, Sokobubi i ostalim članovima Saškovog tima na spotu koji su uradili i poklonili deci oboleloj od epilepsije CSWS s namerom da se unapredi lečenje dece obolele od ove opake bolesti.
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
jelena milić:
sutra je 5 godina od ubistva gardista u topčideru. toliko o nezavisnom sudstvu i kontrolisanim obaveštajnim službama u srbiji 2009
ja:
dok se ne sazna istina
gledaću na vojsku srbije kroz taj dogadjaj...
sve što urade, ili ne urade
biće u mojim očima vezano za ubistvo gardista....
as simple as that!
moj gost: Mr. Loader
Dotična tema je ovde, na blogu već pominjana, ali je očigledno da se mora naglasiti još (najmanje) jedanput. Tokom muškog finala na velikom teniskom turniru u Australiji komentator RTS-a izjavljuje kako naš tenis za ovaj turnir veže puno lepih i značajnih trenutaka, pa uzima vazduh i, sav razdragan, nabraja... Nabraja sve – osim one koja Gren-slem finala i titula ima više nego kad se saberu svi koje je nabrojao !
Šta je problem? Komentator mlad, pa ne zna? Ili je zaboravan?
autor, moj gost Namegiver
Ajmo skupit 50 000 Hrvata/Srba koji se ne mrze .....zovite sve
iliKako je facebook dobio smisao
Neko jutro Mali Aljoša sedne za komp, relativno nevoljno pogleda ko ga je od čudnih ljudi addovao na fejsu, na maloj slici video mrnjau devojčurak i po ko zna koji put rekao prihvati prijateljstvo. Negde između drugog srka kafe i blejanja u slike sa plaže, poluusnulog smišljanja loše fraze za start preko neta i slučajnog švrljanja po
gost autor: Stjepan Mimica
Ma ništa, samo neke fotke. Takoreći foto-blog.
Nemam fotoaparat, kabasto je to meni, a sem toga, tolike sam po kafanama i taksijima ostavljao, da sam već sasvim odustao. Imam samo tanušni mobilni za ćiju bi se kamericu jedva moglo reči "ipak nekakva". Vazda mi u džepu, vazda je iz džepa potežem, povazdan nešto snimam.
Snimam da ne zaboravim - mobilni mi k'o mentalna proteza, bez mobilnog, k'o bez pola mozga. Kad god ga negde zaboravim, setim se svoje učiteljice i njenog čuvenog "jednom ćeš, Stjepane, glavu da zaboraviš". Eto zašto sa šalama valja oprezno, svaka se kad-tad, bar na pola obistini.
prenosim intervju koji je vigor majić dao novostima.
mislim da je on čovek koji veoma kompetentno
govori o našem sistemu obrazovanja, između ostalog,
zbog toga što ga dovoljno dugo posmatra sa strane,
i dobro vidi njegove rezultate.
devet godina je prošlo. još uvek traje predkrivični postupak u tužilaštvu.