U filmu ”Balkanska pravila” pokojni Bata Stojković objašnjava naše društvo ovako:
„ Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela-Na budale i na one koji trpe.
Puno je budala ovde, a i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti.
Ti „domaćini" misle da je njima dato da potroše kao svoje sve vreme jednog naroda, kao da iza njih više ništa ne može da se dogodi.
A ovaj prostor je škrt kada treba da iznedri čoveka sa misijom,
čoveka darovitog koji može da vidi bar jedan vek unapred.
Zato se ovde stalno strada.
Trči kući, bio je uzvik sa špice koja nas je uvodila u svijet Rođe Petrovića, njegove punice Nikolajevićke, prelijepe supruge koju je glumila pokojna Stanislava Pešić i drugih. Simpatično čangrizavi lik Rođe, igrao ga je Đuza Stojiljković, ishitrenim manevrima se odupirao neprestanim i svakodnevnim zahtijevima svoje "neurotične" porodice.
Ponašanje pater familiasa je dovodio do savršenstva u igri koju je iz vikenda u vikend prezentovao serija poznat kao - Pozorište u kući. Uobičajene porodične zavrzlame preslikvale su, sa vrlo malo rediteljske mašte, uobičajen
Na današnji dan prije 63 godine zatvoren je ozloglašeni nacistički logor Auschwitz, u kojem je život izgubilo više od milion Židova. Tokom Drugog svijetskog rata više od šest miliona pripadnika ove vjerske zajednice bile su žrtve nacističkog režima.
UN je stoga upravo ovaj datum proglasio Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta.
Moji baka i deda su se upoznali u jednom od njemackih koncentracionih logora. Pokojni deda je iz Like, a baka iz okoline Kijeva. Upoznali su se prilikom bjega iz logora. Teško da bi se Srbin i Ruskinja upoznali tih 40-ih godina
Ponovo sam u Norveskoj, trenutno uzivam u pejzazu Lilehamera, gradica u kom su 1994, dok smo se mi bavili vaznijim poslovima, odrzale Olimpijske igre. Snjeg škripi pod nogama i čist je da ga možeš pojesti. Ovo je neki deseti put da sam u poslednih nekoliko godina u Norveškoj, navikao sam se i često mi padne na pamet da bi se ovdje moglo i zivjeti. Naravno, da je bar malo jeftinije.
U ovom blogu ću napisati nešto o svom prvom putovanju koje je završeno trodnevnim krstarenjem od Norveške do Danske. Imao sam do sada tu sreću da mnogo putujem, ali to putovanje mi je jedno od najljepših.
Na nasem portalu smo postavili prevod transkripta svečanog govora Steve Jobs-a diplomcima na Stanfordu prije par godina. Govor je star ali ima elemenata svakodnevne upotrebljivosti.
Hvala vam! Osjećam se počastvovano što sam večeras prisutan na ceremoniji dodjele diploma na jednom od najvećih univerziteta u svijetu. Istini za volju, nisam nikad diplomirao na koledžu i ovo je nadalja tačka do koje sam ikada dospio kada je u pitanju diplomiranje na fakultetu.
Danas vam želim ispričati
Ovu novu godinu smo odlučili proslaviti u toplijim krajevima. Magla i hladnoća su bili previše depresivni, pa smo počeli da istražujemo. Prijateljica koja studira u Barceloni mi je javila da joj dolazi momak u posjetu za NG te da je vrlo jeftino do tamo ići avionom. Odluka je pala vrlo brzo, a kako i ne bi jer od Graza do Barcelone avionska karta Ryanairom početkom januara koštala je 0.01 Euro. Da nisam putovao na ovaj način, ne bih vjerovao da može biti istinito ali je tako. Avion sleće na Gironu koja je od grada udaljena oko 70 km. Za nekih sat vremena vožnje autobusom ukazuje
Njujork, Badnje veče, ljeta gospodnjeg 1943...
U sobi hotela Njujorker starac se spremao za počinak. Sam.
O čemu je razmišljao gledajući to veče ka plafonu sobe u kojoj je proveo prethodnih deset godina - niko ne može sa sigurnošću reći.
Živi kažu, da stari ljudi predosjete dolazak kraja, nepogrešivo, i tada im u misli ulaze slike iz djetinjstva, bezbrižni krajevi iz kojih su pošli ka nekim drugim, često ne baš gostoljubivim predjelima. Obično u
Obavezan ritual prije odlaska na neku od plaža nekada zajedničke jadranske obale predstavljala je kupovina dušeka od turista koji su nam stizali iz daleke Čehoslovačke.
Sa tugaljivim pogledima su nas pratili dok su ostajali naslonjeni na svoje škode, lade i trabante sa neprodatim primjercima plastičnog softvera za plažu i more. Po izlasku iz zemlje su morali carinicima svoje zemlje na uvid dati dokaz, u vidu spakovanih konzervi-jaja-salama i sireva, da su hranu ponijeli od kuće i da na odmoru neće biti potrošen ni jedan nepotrebni komad novca.
Priče lokalnih mangupa
Izlazak petkom uveče je vrsta rituala od kojeg uvijek očekujete previše. Večeri kada se vraćate srećniji nego što ste izašli, pamte se i prizivate ih često kao mantru, do nekog novog sličnog i uspješnog petka. Ono što svakako ne očekujete da vam se desi, pa ni u mazohističkim projekcijama, je mogućnost :
a) da auto koje ste ostavili na parkingu, osvijetljenom, ne zateknete po povratku,
b) da ga zateknete udarenog i nešto manjeg, tanjeg i drugačijeg oblika nego što ste ga ostavili,
c) da ga zateknete bez točkova.
Desilo se... Povod
Prije 5 godina Biljana Plavšić je priznala svoj dio odgovornosti za zločine počinjene tokom rata u BiH.Mnogi akteri ovog suđenja su ovaj njen čin smatrali presedanom u međunarodnom pravosuđu jer je bila prva visoka funkcionerka jedne države koja je priznala krivicu. Imam osjećaj da se danas niko i ne sjeća tog veoma vrijednog i važnog čina. Tih dana sam napisao tekst Čaj koji vam sa zadovoljstvom predstavljam
Čaj
Vrelo julsko popodne na pašnjaku podno Manjače. Krupne graške znoja su klizile ka krupnim, smeđim očima kopača i maglile mu pogled ka kraju reda