...i tako ćemo o ovoj temi pričati u Dubrovniku, Budvi,Korčuli, Puli, Budimpešti, Vašingtonu....Gvatemali, Johanesburgu...- često sam čuo ovakve rečenice na seminarima, okruglim stolovima, tribinama.
Pričati o ljudskim pravima, putevima pomirenja, toleranciji, nacizmu po preskupim hotelima predstavlja vrhunski bezobrazluk. Hoteli po mjestima u Bosni gdje su ljudska prava godinama kršena uglavnom zvrlje prazni. Misionari ljudskosti ih nikada nisu ni vidjeli.
A o tim mjestima često pišu knjige i u knjigama. Domovi kulture po provincijama,
Davno, gotovo da se ne mogu sjetiti godine, moj otac me poveo sa svojom firmom na ekskurziju u Drvar.
Važna napomena je - stari radio kao policijski inspektor - cijeli autobus je bio pun policije.
Šofer, ohraben sastavom tima u autobusu, nije poštovao ograničenja te je put prolazio brzo i uzbudljivo. Posebno uzbudljivo, na momente strašno uzbudljivo – na momente samo strašno. .
Improvizovani desant na Drvar je bio razlog našeg putovanja. Bila je to odlična prilika da se u svom sjaju pokaže tadašnje stanje jugoslovenskih RV i PVO jedinica.
Bivši partizani
Ako na internet stranici You Tube, koju čine kratki video materijali iz cijelog svijeta, ukucate pojam - „ U Banjaluci“ , medju prvima pojaviće se video „Tuča na ulazu Elektro škole“ .
U njemu dva učenika na školskom odmoru tuku trećeg, nogama i rukama, dok ostali drugari bezbrižno jedu svoje kifle.
Stranicu You Tube u Februaru 2005 godine su sa 3000 dolara kapitala u Americi osnovala dvojica mladih ljudi, tek nešto starijih od naših mladih sugrađana.
Ubrzo stranica je postala jedna od popularnijih na planeti.
Prošle godine ovu web stranicu
Policajci mnogo vole da demonstriraju saobraćajnu pedanteriju.
Sakriti se desetak metara iza znaka ograničenja, u neki grm ili kućno dvorište, čest je performans prosječnog „saobraćajca“.
Vole i juriti u pratnji nekih „važnih“ lica .
Prolazio sam tako kanjonom Vrbasa a iza mene je ogromnom brzinom išlo policijsko vozilo sa upaljenim rotacijama.
„Skloni se sa ceste “- derao se revnosni
I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu kada su rođeni moji roditelji, istog dana, iste godine, 20. februara. Pošto sam im čestitao rodjendan 20 februara 1992 godine uputio sam se ka Sebastijanu, tada još uvijek živom banjalučkom klubu. Prohladno februarsko veče bilo je rezervisano za Ekatarinu veliku.
Sala je, trivijalno zaključujem, bila premala za sve koji su to veče htjeli da zajedno sa Milanom i Megi prokrstare menjajući dan za noć, naznajući da idu
"…nek nas sjete ove slike, na tu djecu i te đake, što su mali, mali za vojnike, a veliki za junake…"
- dio pjesme iz filma o Bošku Buhi, dječaku heroju. Stih ide na kraju filma, posle trenutka kada Boško pada na ledinu pokošen metcima unutrašnjeg neprijatelja
Istraživanja kažu da će u Bosni i Hercegovini 2040 godine, ako mladi nastave da odlaze iz zemlje ovim
Ratne priče sam čitao kao obavezan dio lektire u osnovnoj školi.
Čitava plejada pisaca je brinula o tome da dogodovštine partizana ne ostanu zaboravljene.
Pisac vas je, najčešće, već na samom početku ubacivao u sred žestoke bitke u kojoj grupa partizana na naročito duhovit i dovitljiv način razbija omanji „švapski“ bataljon zahvaljujući svojoj natprosječnoj inteligenciji, superiornosti i fizičkoj pripremljenosti. Priča je bilo mnogo pa su se
Naslov- Prskali komarce, uništili pčele -koji mi je ovog jula,
gotovo hipnotički, zaokupio pažnju sa naslovnice dnevnih novina, nekih, ticao se uobičajenog ljetnjeg nemara na nekom od poljoprivednih dobara u okruženju. Dosta čudnovato zapažanje, pošto mi pčele nisu nikada predstavljale oblast interesovanja, izuzev kako da ih izbjegnem, jer su me na vikendici, očeve pčele, gotovo prilikom svakog boravka obavezno obilježile barem jednom žaokom.
wolfgang-carl-paddy-miroslav-carlos
Postoje krajevi na koje nikad ne pomislite.
U skladu s tim ne planirajte otići tamo.
Krajevi i mjesta u koje dolazak civilizacije ne znači ništa i koji žive sami za sebe ma šta se dešavalo u okolini. Ako slučajno zabasate u takav kraj veoma brzo zapazite da je priroda netaknuta, vazduh čist i da je voda dobra. Najčešće tu i nema ničeg drugog