Danas je cetvrta godisnjica Bloga B92. Mislila sam da napisem sta mislim o tome, ali onda je umrla moja drugarica Biljana Kovacevic Vuco ...i posle prvobitnog soka vesti su pocele da kolaju, pa i na blogu. Koliko god da je bolovala i da je operacija bila teska, ona od toga nije nastradala i o tome nema zbora. To menja sve.
Godine 1999, 22. novembra umrla je moja majka " posle krace i teske bolesti" ( mozdani udar) Bile su to godine Milosevica, sankcija; godina bombradovanja (posle cega je zabelezen veliki broj bolesti/smrti). A moja majka, pedijatar i komunistkinja, dozivela
Olivera Marković.
Za takve ljude smrt je uvek prerana.
Neka Vam je večna slava, predivna Olivera.
I veliko hvala za sve šta ste me naučili.
Kad sam dobila mail s pozivom, prvo što mi je palo na pamet je da zvuči toliko blesavo da bi se lako moglo dogoditi.
Navikla sam na let od oko 8 sati, što će reći večera, 2 filma, malo spavanja i – vežite se, slijećemo. Krenula sam svojom uobičajenom rutinom: večera, 2 filma…a onda je na onom velikom strašnom ekranu pisalo da mi je ostalo još 10 sati u zraku . Nije mi preostalo ništa drugo nego da još jednom večeram, pogledam dodatna
Има још неких пола сата до краја овог првог дана новембра месеца. Прелетела сам нетом у потрази за чланцима, фотографијама, освртима и уопште, пригодним текстовима...1. новембра 1918. године Прва српска армија, на челу са Петром Бојовићем, је ослободила Београд.
"Da je Jugoslavija bila sto puta gora nego što je bila, opet bi bila sto puta bolja od svega što je nakon nje nastalo.To što mi živimo, to u čemu živimo, to još nema svoga naučnog imena."
Abdulah Sidran
Duško Radović, pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik, je rođen 29.novembra 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za decu Radio-Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe" i od 1975. godine bio je urednik Studija B.
Umro je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu.
Najširoj publici je poznat po aforizmima kojima je budio Beograđane na talasima Radija "Studio B", koji su kasnije objavljeni u tri knjige "Beograde dobro jutro."
Predsedništvu Liberalno demokratske partije
Simina 41, Beograd
Pogromaška atmosfera i horsko pevanje koje prati istupanje Vesne Pešić iz poslaničkog kluba Liberalno demokratske partije ukazuje na mnogo širi problem ovdašnjih tzv. političkih elita. Reč je, naime, o pomanjkanju talenta da se politički problemi, razmimoilaženja ili drugačija mišljenja ne pretvore u patetične operete ― u kojima se svi koji se drznu da misle ili govore drugačije od zvaničnih partijskih stavova i dogmi odmah ne svrstaju u red izdajnika, plaćenika i ostalih kvislinga. Snagom verbalne vatre kao i kalibrom korišćene municije sam povod reakcije gospođe Pešić u međuvremenu prilično je banalizovan. Suština priče je da ideja o nepogrešivosti vođe još jednom pokazuje svoje mračno naličje. Nevešto sročena kanibalska metafora na kraju je rezultirala novim dokazom po društvo pogubne teze o ovdašnjoj političkoj sceni kao blatnjavoj kaljuzi u kojoj ljudi sa ličnim kredibilitetom naprosto nisu poželjni.
Vratio sam se iz popodnevne školske smene i zatekao roditelje koji gledaju vesti o nekoj pucnjavi. „Pucali su ti na ovog iz Partizana", rekla mi je keva, a ja sam skamenjen na televiziji gledao slike Harisa Brkića (o tome šta je on osvojio i kako se bore za njegov život). Jedva sam uspeo da odem do svoje sobe gde sam nastavio da pratim šta se dešava. Sa suzama u očima, u sobi punoj njegovih postera, čekao sam svaku vest i nadao se da će se nešto promeniti i da će sve biti ok. Pa čak, i da više ne igra košarku.
(Salzburg, 27. 1. 1756. – Beč, 5. 12. 1791.)
Kompozitor čije su prve kompozicije izdane kad je imao tek 8 godina, klavirist, violinist, orguljaš, violist, dirigent, vjerni sin, muž, otac, preljubnik, nastavnik, organizator, inovator, praktičar,