- letnja dugodnevica (solstice) je danas, 21.06. i u 12.28 počeo nam je Dan najkraće noći i to na "našoj polovini Zemlje" (koja se, samo zato što smo se mi ljudi tako dogovorili, naziva "gornjom" ili "severnom", što odmah mora zvučati sasvim šašavo svakome ko uključi mozak i zamisli Univerzum, jer tada jasno vidi kako to ume da bude smešno i blesavo, kao i mnoge druge rutinske, mnogoponavljaljuće čovekolike predstave koje imamo o svemu i svačemu) -
Letnji solsticij (dugodnevica, suncostaj) je vreme najdužeg dana (obdanice) na severnoj hemisferi koji označava dolazak leta i "trodnevno visoko stajanje Sunca", slično kao što zimski solsticij u decembru označava "Dan najduže noći" i "trodnevno nisko stajanje Sunca" na najnižoj tački neba.
Koliko god dugo da postoje pisani tragovi o ljudima, koliko god legendi i mitova smo uspeli da upamtimo i sačuvamo od zaborava, sve, baš sve, govore o proslavama i zimskog i letnjeg solsticija, o ritualima, obredima, verovanjima, običajima ljudi širom planete koji svi neverovatno liče jedni na druge koliko god i sasvim očigledno, u pradavnim vremenima ljudi bili geografski međusobno veoma udaljeni i naizgled bez ikakvog kontakta. Kretanje Sunca je povezalo mitove i legende, vremena i prostore, ritale i običaje ljudi koji nikada nisu saznali jedni za druge. Niti će, ikada.
Uz ivanjske običaje letnjeg suncostaja, vezana je jedna čuvena komedija - William Shakespeare „San Ivanjske noći“ (A Midsummer Night's Dream, 1594.). ili - "San letnje noći". Čudesna priča.
Na današnji dan rođen je najveći genije koga je svet ikada imao - Nikola Tesla. Ne mogu ni da zamislim kako bi svet izgledao bez njega. Hvala mu.
Bez namere da pokusam da edukujem i da pretenciozno objasnjavam opsta mesta u istoriji filma/kulture/zivota, ipak smatram da je za generaciju koja se ne seca kumrovackog Marsala i koja misli da je Kinoteka aneks obliznjeg kazina u Kosovskoj ulici, neophodno da se upozna sa sinopsisom (by Wikipedia) Bergmanovog klasika iz 1957.
Seoba Mordora na Zapad nije se na mojoj geopolitčkoj mapi i u vrednosnom sistemu dogodila na današnji dan. Ali današnji dan svakako jeste simbolička prekretnica u shvatanju sveta i funkcionisanja politke i sile u njemu, razloga, uzroka i posledica.
Današnji je dan svakako dan kad smo SAD i ja prestali da budemo prijatelji.
Pošto su se pre desetak dana potukli lekar i pacijent, a još se ne zna ko je prvi i kako počeo, pre neki dan nova drama - po lekarskim izvorima, pretučena je doktorka koja je, navodno, odbila da pomogne bolesnom dvogodišnjem detetu (dete ima tumor na mozgu), a optužena majka izjavljuje da se doktorka saplela o njenu nogu(!?). Bilo je raznih sličnih slučajeva i ranije i uvek bi se lekari oglasili tražeći status službenih lica. Ima opravdanja za zahtev, ali čini se da su razlozi protiv mnogo brojniji:
1. zato što se mnogi lekari NE ponašaju u skladu sa strukom i etikom (što,
Naša Princeza danas puni 17 godina. Ima li boljih godina od tih i za jednu princezu...
Jedino po čemu se čovek razlikuje od životinja je njegova spremnost da se bori i život posveti čuvanju i očuvanju deteta, koje bez te pomoći ne bi moglo da preživi. To je jedina stavka u kojoj je ljudska vrsta uspela da pobedi instiktivni nagon koji je Majka Priroda, u sve što je stvorila, upisala velikim štampanim slovima – opstanak. Čovek je jedino biće spremno da svoj opstanak rizikuje zbog truda da u životu održi život koji je inače osuđen na propast. Upravo to je jedino po čemu se čovek uopšte može smatrati vrstom višom od ostalih.
Jurošnja vest o smrti Umberta Eka zatekla me je, kako se to obično kaže, potpuno nespremnu. Poslednjih godina, pa i meseci, bio je toliko aktivan, objavljivao knjige i pisao za svoje redovne novinske rubrike, kao da je žurio da što više započetih poslova (a bilo ih je na pretek!) obavi. Nadala sam se da će još dugo biti među nama, da će biti još seminara na kojima ćemo mu mi, njegovi prevodioci, predočavati na kakvim smo slatkim mukama dok prevodimo njegove tekstove...
2. april je Svetski dan osoba sa autizmom.
Beogradsko Udruženje za pomoć osobama sa autizmom će organizovati manifestaciju na Trgu Nikole Pašića od 11h. Republičko udruženje i Ujednjene nacije u Srbiji će ga obeležiti koncertom Aleksandra Simića i njegovog ansambla Serafimi i specijalnim programom za decu sa autističnim spektrom u kom će učestvovati klovnovi doktori, mađioničari i balerine. Posle toga će premijerno biti prikazan dokumentarni film "Vilinska pesma" koji je nastao tokom snimanja sjajnog CD-a koji su napravili Ksenija i deca.
Nadam se da ćemo Aleksa i ja sutra uspeti da odemo na obe manifestacije i o tome kako je bilo ću vam pričati sutra.
Sad želim sa vama da podelim sjajan video sa TED konferencije, "Svetu su potrebne sve vrste umova", na kojoj je govorila Temple Grandin.
Temple sam upoznala kada je Aleksa imao tri ili četiri godine, ne sećam se više tačno, jer taj period između njegove treće i šeste godine mi je ostao u sećanju kao neki vakum u kojem smena dana i godisnjih doba nije značila ništa. Tada m je prijateljica dala dve knjige koje su mi mnogo pomogle i približile svet moga sina. (Mina, hvala ti! :))
O jednoj sam već pisala ovde na blogu i zove se "Niko nigde", čiji je autor Donna Wiliams, a druga je bila
"Mišljenje u slikama" Temple Grandin.
Ono što je zajedničko za obe je da su ih napisale osobe sa autizmom.