U petak 21. oktobra 2011. godine „predstavnici studenata i Ministarstva prosvete i nauke su se usaglasili da: 1) Studenti zahtevaju suštinske reforme obrazovanjа do početka školske 2012/13. godine”. Iz ugla Ministarstva gledano, meni se čini da je situacija otprilike ovakva – oni nešto traže, a mi smo se saglasili da oni to traže. Da sam student, zaključio bih – mi zahtevamo, a oni se slažu sa time da mi zahtevamo. Čist račun – duga ljubav.
Ministarstvo i studenti se takođe slažu i oko toga da „2) Na jednom broju fakulteta i visokih škola reforma visokog obrazovanja nije dala očekivane rezultate, kako u pogledu kvaliteta obrazovanja, tako i u pogledu efikasnosti studiranja”. Oni kao nešto očekuju, a neki drugi kao to ne rade onako kako oni očekuju.
Treći stav dokumenta od 21. oktobra još je zanimljiviji: „3) Zbog teškoća u savladavanju gradiva preporučuje se univerzitetima, fakultetima i visokim školama da u školskoj 2011/12. godini, u dogovoru sa Studenskim parlamentom odrede posebne rokove za studente iz člana 30 stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (budžetske i samofinansirajuće studente).
Preporučuje se univerzitetima, fakultetima i visokim školama da studenti iz prethodnog stava ne plaćaju obaveze fakultetima i visokim školama pošto su u prethodnoj godini školovani bilo o trošku budžeta, ili o sopstvenom trošku.
Ministarstvo prosvete i nauke već je uputilo dopis visokoškolskim institucijama i studentskim centrima sa uputstvom vezanim za regulisanjem pitanja prava gore pomenutih studenata na smeštaj”.
Red je i da se studenti u nečemu slože sa Ministarstvom. A složili su se, koliko vidim, oko toga da imaju „teškoće u savladavanju gradiva”. A red je i da se Ministarstvo pohvali svojom ažurnošću, pošto je „već uputilo dopis…”.
Da ne bude bilo kakve zabune, i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i takozvani sporazum studenata i Ministarstva javno su i lako dostupni. Potpisnici dokumenta od 21. oktobra su „prisutni predstavnici studentskih tela, univerziteta, fakulteta i visokih škola” s jedne, i predstavnici Ministarstva s druge strane, među njima i – ministar lično.
Pošto je rešio probleme visokog obrazovanja (ili je možda neke odložio za sutra), ministar se posvetio važnim stvarima. Istina, u intervjuu koji je dao Večernjim novostima, a tiče se upravo važnih stvari, potkrala su mu se i dva odgovora na pitanja o obrazovanju:
— Hoće li drugo polugodište početi normalno? Prosvetari najavljuju štrajk zbog neisplaćenih jubilarnih nagrada...
— Drugo polugodište počinje na vreme, pošto nema razloga za štrajk. Strah da jubilarne nagrade neće biti isplaćene je bezrazložan. U Beogradu isplata počinje u ponedeljak. Uskoro će i u drugim gradovima, pošto je novac obezbeđen.
— Zbog sporosti novog sistema na izdavanje diplome, čeka čak 15.000 akademaca. Može li ikako taj proces da se ubrza?
— To je nedopustivo dugo. Smatram i da bi cene za izdavanje diploma trebalo da budu niže i da je nužno da se procedura pojednostavi.
Iskreno verujem da je to nevažno, jer, kako njegov prethodnik nedavno objasni: „2% obrazovanje utiče na izbore, egzaktno mereno […] 2% na biračko telo utiče rešenje problema obrazovanja.”
Dodaću još samo da se ime prof. dr Žarka Obradovića, predavača na Fakultetu za državnu upravu i administraciju Univerziteta Megatrend, autora dve naučne knjige i deset naučnih radova, erudite koji govori engleski i služi se francuskim jezikom, ne može pronaći ni u jednom dokumentu na zvaničnom sajtu fakulteta na kojem radi, a koji se tiče rasporeda nastave, rasporeda ispita ili rasporeda prijema studenata.