Slušali smo mnogo o tome da je neki čuveni bivši kancelar Alfred Guzenbauer uslišio molbu države Srbije da joj bude savetnik i promoter u inostranstvu. Ali pojavio se samo jedan tekst koji objašnjava ko je taj naš novi nadničar i šta o njemu misle van granica naših novinskih tiraža.
Evo par istina koje možda niste čuli o Guzenbaueru, a koje biste kao poreski obveznik ipak želeli da znate...
Hajde da probijemo led jednom usputnom informacijom, a da gospodina Guzenbauera oslovljavamo onako kako to čine njegovi zemljaci i mnogi mediji u rodnoj Austriji. Dakle, u znak prijateljstva, oslovljavaćemo ga po njegovom bečkom nadimku -- Guzi ("Gusi").
Naime, Guzi je imao burnu prošlost. Počeo je kao nezreli političar, koji je svoju mladost prerano zavio u sivo odelo, a zatim u tom odelu dočekao zrelost, oličenu u bankarskim naočarima -- što je prva stvar koja povezuje njega i našeg Vučka.
Tokom svoje kratke kancelarske karijere (nešto manje od dve godine) uspeo je da bude upamćen po svom govoru na komemoraciji povodom smrti ultradesničara Jorga Hajdera. Her Hajder je široj javnosti bio poznat po svojim pro-nacističkim stavovima i hvalospevom veteranima SS trupa. E pa, Guzi je baš njega nakon smrti hvalio kao lidera sa "odličnim osećajem" za promene potrebne austrijskoj politici.
Ali ostavimo sada politiku po strani. Guzija sa Hajderom povezuje i jedan podatak iz njihove zajedničke poslovne biografije. Obojica su bila umešana u poslovanje "Hipo Alpe Adria" banke -- her Hajder kao pokretač njenog regionalnog uspona, a Guzi kao finansijski konsultant. Dobro, to je donekle i pominjano u našoj javnosti. Ali treba podsetiti da je ova banka bila umešana u brojne korupcionaške afere i megalomansko pranje novca, zajedno sa uhićenim bivšim kolegom-premijerom Ivom Sanaderom i beguncem Darkom Šarićem (onaj Dačićev). Banka je toliko loše poslovala dok ju je Guzi savetovao, da je došla do ivice bankrota. Na kraju je Austrija morala banku da nacionalizuje kako se ne bi ugasila.
Guzijevi poslovni uspesi kulminiraju 2010. godine dolaskom na čelo upravnog odbora austrijskog građevinskog giganta "Štrabag". Samo godinu dana nakon toga njegova firma je već bila umešana u korupcionašku aferu -- i to u Srbiji. Naime, Guzijev "Štrabag" je angažovao malu i nepoznatu lobi agenciju iz Užica, "Maks profit", da lobira za dobijanje pet tendera "Železnica Srbije". Nije jasno zašto je austrijski gigant za svoj veliki posao angažovao baš ovu sićušnu užičku kancelariju, ali alarm se upalio kada se saznalo da je vlasnica ove agencije istovremeno i direktorka u javnom preduzeću čiji je osnivač baš JP "Železnice Srbije". Kako je Verica Barać tada komentarisala ovaj slučaj: "Čitav proces ide preko malih firmi koje se bave lobiranjem, a ustvari se uopšte ne radi o lobiranju već o podmićivanju".
Dobro, možda čovek nije znao šta rade njegovi činovnici po Srbiji. Međutim, neke stvari Guzi prosto zna, a Vučko ga je zato i unajmio. Evo recimo, Guzi zna da savetuje državnike. Dobar primer za to je savetovanje predsednika Kazahstana, koji doživotno vodi ovu zemlju još od raspada Sovjetskog Saveza, a pominjanje njegovog imena u negativnom kontekstu je formalno kažnjivo krivičnim zakonikom. Doduše, izgleda da ni tamo baš ne cvetaju ruže, jer je kazahstanski straho-predsednik nedavno naredio policiji da puca u gladne radnike koji su zbog ekonomske situacije demonstrirali u glavnom gradu. Bilo je više desetina mrtvih. Međutim, to Guzija nije sprečilo da za zemlju koja mu daje milionski honorar kaže kako bi ona trebalo da bude uzor drugim zemljama. Možda baš Srbiji? Ipak, tu se priča ne završava, jer je Guzi od ovog leta pod istragom bečkog tužioca zbog navodnog neovlašćenog odavanja obaveštajnih podataka Kazahstanu.
Znamo da put od Kazahstana do Srbije svakako vodi preko Rumunije. E baš tu je jedna sasvim treća kompanija, "Gabijel risorsez", u čijem upravnom odboru sedi Guzi, namerila da radi jedan otrovan posao sa zlatnim rezultatima. Posao koji podrazumeva upotrebu ogromne količine cijanida kako bi iz rude izvadio ni manje ni više nego -- zlato. Rabotu za koju se zna da stravično uništava životnu sredinu, Guzijeva kompanija je zamislila da obavi baš u netaknutoj prirodi planinskog venca Apuseni, što je udaljeno samo četiri sata vožnje od, recimo, Kikinde. Građani Rumunije su zbog toga pokrenuli velike proteste, koji će se nastaviti i ove nedelje. Nadamo se da rumunsku vladu niko neće savetovati da puca na svoje demonstrante, po uzoru na Kazahstan.
Sve u svemu, Guzi je izgleda vrlo poznat u inostranstvu. Nas su posle devedesetih tamo pomalo zaboravili, a i Vučka takođe. Pa Guzi može malo da nas promoviše. A može i da posavetuje Vučka kako da ostane doživotno na vlasti i da propiše po koju zakonsku sankciju svakom ko mu se ozbiljnije usprotivi -- po uzoru na Guzijevog drugog klijenta. Jedino što nas brine je Guzijev mali honorar za svoj zlatan doprinos Srbiji: tričavih 1.900 evrića. Ali dobro, možda će "Štrabag" to da nadoknadi svojim nezavisnim uspesima na državnim tenderima.
Detaljnije informacije i njihove izvore možete naći u tekstu: "Istina o Guziju, novom savetniku vlade Srbije".