Prošlo je skoro dve godine, pa ne znam da li se sećate onoga što sam u postu Ko to tamo ljulja čamac?(1) pisala povodom naslova na sajtu Psychology Today, blog The Scientific Fundamentalist - Why Are Black Women Less Physically Attractive Than Other Women? S tim i drugim kontroverznim analizama i stavovima pred javnost izlazi autor tog naslova dr Satoshi Kanazawa. U tom postu sam između ostalog, a samo usput pomenula polemiku oko drugog njegovog članka - Low IQs are Africa's curse u kome je pisao kako su neki narodi siromašni zato što su manje inteligentni od drugih naroda.
Šta da se radi, to je njihovo prokletstvo, rekao je predavač.
Opet sam nabasala na njega.
Pa, kako sada opet misliti o tome šta autor tih pikantnih naslova misli i hoće? Da li je stvarno naučnik, ili šarlatan, megaloman, estradna ličnost koja želi da skrene pažnju na sebe? Dr Kanazawa se već prilično diskreditovao svojim prethodnim tezama i hipotezama. Ali, on se ne obazire mnogo na osude javnosti koja smatra da to što on radi jeste vrsta pseudonauke, a uopšte nije politički korektno, i kao da je navikao da ga zbog njegovih stavova cenzurišu. Mnogi ga osuđuju za eugeniku, rasizam, neku arijevsku superiornost. Sigurno je - njegovi stavovi su kontroverzni, intrigiraju, povređuju, razjaruju do besa, ( nekoga možda raduju ili oduševljavaju?!), nisu politički korektni, ali zavređuju da se opaze i pomenu.
Ne znam da li ste spremni na uvrede, i za ulaganje još malo čitalačkog napora?
Samo još nešto, da mi ne pobegne misao, danas u 21.veku teško je zabraniti nauci da zbog političke korektnosti ne istražuje svakakve teme i pojave, ma koliko neka politički nekorektna trabunjanja bila gora od same političke korektnosti. Ipak, i danas još uvek postoji veliki problem oko razdvajanja čoveka, i onog što on radi. Problem je uglavnom ideološke prirode, pogotovo ako nam novosti i poruke stižu iz neke nepoželjne opcije. Ako su iz poželjne, u stanju smo da ih prihvatimo, na slepo. Nezavisno od svega ovoga, samo za podsećanje, Isaac Newton se pojavio sa svojim konceptom inercije, ali i s nepoželjnim naprednijim pogledima. Da je stari Ajzak bio i neo nacista, mislim da to ne bi promenilo rezultat njegovog velikog posla koji je napravio u fizici i matematici.
Pa, da vidimo šta još govori dr Kanazawa.
Naišla sam nedavno na blogu u The Economist-u na jedan takođe škakljiv članak (intervju) , The Disadvantage of Smarts, gde dr Kanazawa govori o manama i hendikepu inteligentnih ljudi, o tome šta je lakše, o prednostima manje inteligentnih ljudi, itd. Ako hoćete možete pročitati taj članak ovde, nije mnogo dugačak.
E sada, kratko koliko god mogu, prepričavam za one što ne vole ili neće da otvaraju linkove ono šta on misli o inteligentnim ljudima, ženama i muškarcima, i njihovom snalaženju u novom evolucionom okruženju, tj. danas.
Dr Kanazawa smatra da je inteligencija danas veoma potrebna modernom životu, jer je i naša današnja sredina, okruženje, u evolucionom smislu potpuna novina. Većina problema koje danas moramo da rešavamo (od borbe s velikom konkurencijom i isticanja sebe u svemu, od rane mladosti po raznim školama, do kako se zaposliti, kako virtuelno uraditi gotovo sve na kompjuteru, itd.) jesu evolucione novine i skoro čudesne stvari, i inteligentni ljudi se dobro snalaze na svim tim poljima. Osim u onim najvažnijim, kao što su naći partnera, prijatelje, kako podizati decu, i drugim socijalnim kontaktima. Inteligencija ne daje nikakvu prednost u rešavanju mnoštva poznatih problema koje smo nasledili i s čijim su se rešavanjima sretali naši preci. Danas inteligentniji od prosečno inteligentnih ljudi, ne mogu da nađu životne partnere i prijatelje, čak imaju nedostatak te sposobnosti, smatra on.
Zašto je sposobnost pametnog rešavanja problema praćena nesposobnošću inteligentnih ljudi u običnom, instinktivnom ponašanju?
Generalno, inteligencija je evoluirala da rešava evolucione novine i postignuća. Inteligentniji lako usvajaju, daju prednost i zastupaju nove izbore i vrednosti. Oni lakše prepoznaju i usvajaju razne nove ukuse stvari i pojava, ono što naši preci pre 100000 godina nisu umeli.
Inteligentni ljudi su pretežno levo liberalno orijentisani za razliku od svojih konzervativnih predaka (ovo je po savremenoj američkoj definiciji) koji su brinuli samo o svojoj, i dobrobiti svojih najbližih u porodici. Zatim, najčešće su ateisti. Po poželjnoj, preferiranoj teoriji u evolucionoj psihologiji ljudi su dizajnirani da veruju u boga. Takođe smatra da su inteligentni ljudi noćne ptice, jer su dizajnirani da ležu u postelju kad sunce zalazi, a da iz nje ustanu kad ono izlazi. Iz njihovih redova najčešće ima najviše homoseksualaca, a ljudi su evoluciono dizajnirani da se reprodukuju heteroseksualno.
Isto tako inteligentni više vole instrumentalnu i klasičnu muziku, jer je muzika u svom evolutivnom poreklu vokalna, a prednjače i u konzumiranju alkohola, cigareta i droga, jer su sve te supstance evolutivna, razvojna, novina.
Neki smatraju da inteligentni ljudi mnogo misle, i da im treba alkohol da malo prestanu da stalno misle. Kanazawa kaže da to nije njegov argument. Njegova poenta je da je upotreba opojnih supstanci noviji fenomen. (?!) Podaci o nacionalno reprezentativnim uzorcima Amerikanaca i Britanaca kažu da inteligentniji ljudi više piju, itd. Ne navodi izvor.
Dakle, inteligentni ljudi se ne ponašaju bolje od manje inteligentnih. Čak nekad prave gluposti. (i kao da rade sve za inat, ha, ha). Po Kanazawi, ono za šta se opredeljuju inteligentni nije dobro ili zlo, biti u pravu ili pogrešiti, itd. to je uvek neka evolutivna, još neispitana novina. A o seksu! Seksualni ekskluziviteti spadaju u evoluciona dostignuća, a inteligentniji muškarci (žene ne) cene i upražnjavaju seksualne eksluzivitete više od manje inteligentnih. (Ne znam samo šta su seksualni ekskluziviteti, imati i rabiti 15 žena, pet crnki, pet crvenokosih, pet plavuša?!)
Postoje takođe neke evidencije da su pretežno inteligentni muškarci vegetarijanci, jer su ljudi evolutivno dizajnirani da budu svaštojedi.
Pominje nešto i kriminalce, kao manje inteligentne. Kriminalci su u proseku manje inteligentni ljudi od ljudi koji poštuju zakon.(he, he...) Većina muškaraca koji se ponašaju kriminalno, ponaša se tako jer svoje kriminalne ispade smatraju prirodnim sredstvom u životnoj borbi i takmičarskoj konkurenciji, stečenog tokom evolucione istorije.
I na kraju, biserna smokvica.
Dr Kanazawa pita: Would you rather be a good brain surgeon or a good parent? Would you rather be a good corporate executive or a good friend? More intelligent people don't always make good parents or friends.
Inteligentne žene su najgore kao roditelji. Prvenstveno, one ne žele uopšte da rađaju, smatra on. Kaže, postoje neki dokazi da deca inteligentnijih žena najčešće pate od zdravstvenih i problema u ponašanju, jer su one sklone da decu rađaju u kasnijim godinama. A zašto sve to? Zato što je reproduktivno ostvarenje krajnji cilj svih živih bića, a inteligentnije žene su uglavnom protiv tih evolutivnih dizajna, pa eto... Kanazawa-ina teorija je da inteligentni muškarci takođe više vole da se ne ostvare kao roditelji, ali dostupni podaci to ne potvrđuju.
Sve u svemu dr Kanazawa s ciljem da objasni svoje nove tvrdnje o pametnima koji su po definiciji uvek loše prilagođeni, možda i nenamerno ponovo uvodi u priču pojam klasnog neprijatelja, kako kaže jedan komentator članka, (a što mi se svidelo), jer oni su - ekonomski uspešni, ne prilagođavaju se, genetski usmereni i namrgođeni naspram socijalnog ponašanja, druženja, skloni homoseksualnosti i zloupotrebi opojnih supstanci, slabo efikasni u reprodukciji (opet genetska pogreška), itd.
Hm, šta je ovo? Opasne ideje, pokušaj da se prave novi stereotipi? Preporučuje li se to glupost? Šta vi mislite?
PS
Možda ću posvetiti još jedan post dr Kanazawa-i, odnosno njegovom koautorstvu u knjizi koja se zove (italijansko izdanje) Perché Agli Uomini Piacciono le Curve e le Donne Adorano i Diamanti, tj. Zašto muškarci vole (da 'vataju?) krivine, a žene obožavaju dijamante, pa da ga ostavim smeštenog u nekoj ropotarnici, i na miru. Čim nađem knjigu na srpskom. Vidim da u regionu za sad ima samo izdanja na makedonskom jeziku.
E, obećavam da s tim postom neću otezati dve godine, iako ću ga napisati tipkajući samo s malim prstom, dakle, malićem, pinky-jem. S osobitim zadovoljstvom. :)