Danas je bio čudan dan. Prvo sam bio u Hramu Svetog Save gde je od 9 do 11 veliki hor predivno pevao povodom 100 godina od smrti Mokranjca. Zatim sam bio na paradi ponosa koja je bila od 12 do 14. I na kraju protest ispred B92 od 21 do 22:30.
Sva tri događaja su bila lepa. Slobodni ljudi rade ono što žele da rade, neugrožavajući nikoga
Tolerancija prema različitosti, poštovanje ljudskih prava, sloboda pojedinca, vladavina prava, poštovanje zakona i ustava su temelji svakog slobodnog društva. Sve ono što nije zakonom zabranjeno je dozvoljeno, i za to što nije zabranjeno niko ne mora da traži saglasnost. Ako neko želi da prošeta od tačke A do tačke B, zastupajući svoje mišljenje koje nije u suprotnosti sa zakonom, ako smo slobodno društvo, to može da uradi bez obzira da li se to nekome drugome sviđa ili ne. Zbog toga me i ne interesuje šta iko misli o tome što neko hoće da prošeta. Taj neko može da zastupa i vraćanje komunizma i ukidanje privatne svojine, ja ću se boriti za njihovo pravo da šetaju.
Homoseksualnost je isto toliko prirodna kao i heteroseksualnost. Samo je manje zastupljena u prirodi. Sa druge strane, homofobija je bolest. Ničim opravdan strah hranjen predrasudama i neznanjem.
Parada ponosa ne propagira drugačiju seksualnu orijentaciju. Ona propagira pravo na različitost.
Članovi LGBT zajednice ne propagiraju LGBT i ne pokušavaju od ostatka društva da naprave što više LGBT osoba. Oni ne vrbuju nikoga. Oni su to što jesu i žele da zbog toga ne budu diskriminisani, da im zbog toga niko ne ugrožava bezbednost i da ih zbog toga niko ne ponižava.
To isto važi za svaku drugu manjinsku zajednicu. Ako smo slobodno društvo, ako želimo da budemo slobodno društvo, manjina ne treba da sakriva svoju drugačijost zbog straha od toga šta o njima misli većina. A vi? Da li ste ikada u životu u nečemu bili manjina?
Facebook grupa - Dosta je bilo
https://twitter.com/SasaRadulovich
.