Naš današnji gost-bloger je Vladimir Gošić, urednik pivskog portala Svetpiva.rs, dugogodišnji novinar i kućni pivar.
Kada prvi put posle dve godine uspeš da izdvojiš celu nedelju za godišnji odmor, a zatim ga i otkažeš jer si saznao da baš tih dana "pada" Great British Weekend, budi uveren da se radi o zaista važnom pivskom festivalu! I ne samo meni.
Pivski festivali su kao sladoled. Čak i ako nisu sjajni, opet su odlični. Ali i pored toga, neki festivali su jednakiji od drugih. Uprkos velikom broju pivskih festivala u Srbiji, sa lošijom ili boljom ponudom piva ili posetom, Great British Weekend je u startu uspeo da se izdvoji i potvrdi svoju važnost.
Dobro, naravno da ću na njemu pojesti poneki fantastičan britanski specijalitet, da ću odslušati nekoliko zanimljivih predavanja i da ću se izgubiti na ringišpilu od 50 premijernih piva koja nas ove godine očekuju u Mikser House-u, ali čak ni ovo nije glavni razlog zbog kojega ću se naći na mestu koje će tri dana predstavljati najveći pab u Srbiji. Ma, čak ni to što mi je ovo jedini način da na godišnjem nivou napravim sjajan presek pivskih aktuelnosti koja dolaze iz poznatih velikih ili novih malih pivara zemlje iz koje je i potekao najveći broj stilova piva (staut, IPA, porter, biter...).
Iako će mnoga od 50 ponuđenih piva već dan nakon festivala moći da se isprobaju u pabu Samo pivo i drugim pivopijskim barovima, ono što će biti posebno zanimljivo videti jeste koja od tih piva će uspeti da se probiju dalje od relativno uskog kruga kraft pivopija. Meni Great British Weekend nikada nije predstavljao mesto na kom se takmiči koje je pivo bilo najbolje, najskuplje ili najegzotičnije, nego lakmus papir za utvrđivanje piva koja će najviše prijati nepcima prosečnog srpskog ljubitelja piva i koja ćemo i dugo nakon festivala moći da viđamo na rafovima marketa. Da li ću na sledećoj slavi koju posetim na stolu zateći Partisan od Red Star pivare, dupli IPA pivskih anarhista iz Morpetha ili neka od škotskih piva koja su sazrevala u buretu punoletnog viskija? Dobro, verovatno ću zateći kraft šljivovicu koja sazreva u stomaku domaćina, ali brzina kojom se zanatska piva probijaju na srpskom tržištu iznenadila je i najoptimističnije pivare.
Sećate li se kada ste pre dve godine prvi put probali piva iz Bath Ales pivare u okviru The GREAT British Puba na beogradskom Beer Festu, da biste na GBW 2014 probali i njihovu osveženu ponudu? E pa, od prošlogodišnjeg festivala do sada, ova britanska pivara je uspela da udvostruči broj piva koje izvozi, a njihov Dark Side staut i Gem ejl se sada pored pivarskih mesta mogu kupovati čak i u lokalnim srpskim prodavnicama.
Kako je to Moussa Clarke iz ove pivare objasnio: "Srbija nije ni izbliza naše najveće internacionalno tržište, ali je definitivno tržište koje za nas brzo raste i koje je premašilo naša očekivanja. Bath Ales piva veoma dobro prolaze dok tamo raste popularnost premium i kraft piva. Ova piva su sada dostupna u flaši i burićima za točenje u velikom broju maloprodaja i pabova/barova, a Dark Side staut je trenutno naš najveći brend u Srbiji."
I upravo ovo je najvažniji razlog zbog kojeg sam bez razmišljanja bio spreman da otkažem godišnji odmor samo kako bih prisustvovao britanskom festivalu hrane i pića. Iako nas ime festivala lažno navodi, Great British Weekend zapravo nije samo "vikend festival" koji služi da bih tri dana, koliko traje, punio trbuh britanskom hranom i novim pivima. Ono što je GBW postao, ali mora i ostati, je neka vrsta vesnika trendova o kojima će se pričati i koji će se na srpskoj pivarskoj kraft sceni dešavati do sledeće godine i novog festivala.