Sa kapricima se u Bosni može ići u nedogled ali niko iz toga nije izašao srećan. Biće zanimljivo videti lica posle sutrašnjeg referenduma o Danu RS.
A sva zbivanja oko tog referenduma, kao i mnogo puta pre, pokazala su se kao bizarna i tragikomična.
Pre dva dana predsednik Srpske Milorad Dodik sastao se u Moskvi sa ruskim kolegom Vladimorom Putinom. U razgovoru je, prema Dodikovim rečima, “dokazano prijateljstvo i duboko razumevanje” naročito o ekonomskim pitanjima.
Uprkos benignim formulacijama, pokrenuta je lavina nagadjanja o stvarnim razlozima posete i toka razgovora.
Rusija je jedina zemlja koja otvoreno podržava Dodikove referendumske težnje. Na sastancima Saveta za implementaciju mira, prvi put od osnivanja tog tela, Rusija je glasala protivno ostalim članicama, ovaj put sa direktnom, bezrezervnom podrškom održavanju referenduma.
Savet za implementaciju mira je inače, telo sastavljeno od 55 ambasadora zemalja koje su se prvi put sastale posle Dejtona da rasprave kako pomoći BiH.
Svi ti ambsadori uprli su oči u Milorada Dodika iz straha i neizvesnosti: Hoće li, posle ovog, biti i referenduma o otcepljenju? I ako ga bude, šta u toj situaciji uraditi?
Član Predsedništva BiH iz redova srpskog naroda, Mladen Ivanić, je otišao korak dalje i rekao otprilike – dobro, ako nam zabrane referendum o danu RS, onda ćemo da pravimo referendum o danu nezavisnosti RS, ili Danu državnosti RS.
Optimistični analitičari referendumu pripisuju predizborni karakter s ciljem homogenizacije biračkog tela pred lokalne izbore koji će uslediti nedelju dana posle.
Suština glasanja, odnosno referendumsko pitanje, od početka je na margini ove kampanje. A građani, zapravo, 25-og septembra treba a odluče jesu li za to da im 9. januar bude Dan Republike Srpske, premda je Ustavni sud BiH taj praznik proglasio neustavnim.
Predsedavajući predsedništva BiH Bakir Izetbegović je namerno tražio da se Ustavni sud izjasni o tom danu, znajući kakav će odgovor dobiti. Potom je Dodik zakazao referendumom, i time, ne samo homogenizovao svoje biračko telo, nego i zadao penal opoziciji pred lokalne izbore.
Sve je uradio tim jednim potezom: spojio podijume, glavni je igrač, destabilizovao je Bosnu (doduše i ceo region, al koga briga), dok je sebe stabilizovao do maksimuma.
Koliko mu se krasno namestila cela ova referendumska larma, najbolje se vidi kroz retrovizor. Njegova stolica se već duže vreme ljulja. Na prethodnim centralnim i lokalnim izborima izgubio je dosta mesta. Proletos ga je opozicija pritisla krivičnim prijavama zbog raznih zloupotreba. Republika Srpska se guši u korupciji. Samovlašće ide dotle da državni heliš mlati Dodikove šljive po Laktašima.
E taj i takav Dodik, sada se ponovo pojavljuje kao glavni politički činilac u BiH i svi nekako igraju njegovu igru.
Kapriciozno referendumsko nadgornjavanje je ogledni primer koliko je zapravo sporma cela konstrukcija BiH. Šta raditi sa tvorevinom u kojoj entiteti imaju svu vlast dok je centralna država načisto razvlašćena? Tražiti pomoć prijatelja? U ovom slučaju Srbije.
A Srbiju je ovaj referendum ponovo doveo u položaj izmedju čekića i nakovnja. Aleksandar Vučić s jedne strane trpi pritisak Brisela i Vašingtona da utiče na promenu Dodikovog kursa. S druge strane, patriotski front očekuje da Srbija nedvosmisleno stane uz Dodika. Jedno unjkavo i neuverljivo “ne” referendumu je najviše što je srpski premijer mogao da ponudi i Briselu i patriotama.
Dejtonski sporazum je zaustvio rat ali nije obezbedio stabilan mir. Vreme nije bitno popravilo ni prilike niti odnose u Bosni. U ovom trenutku za nju niko nema nikakvo rešenje.
Možda da se počne sa prihvatanjem istine ma koliko “dodikovska” ona bila: Dejtonski sporazum ne radi. Propuštene su sve prilike da se BiH popravi. Dva od tri naroda u Bosni žele razlaz. A medjunarodna zajednica ne zna da li želi Bosnu kao protektorat ili kao državu. Ove simulacije su stvarno postale besmislene.