Ja nisam hrabar, plašim se.
Nisam hrabar, da verujem, da može neko pobediti Vučića. Plašim se njegove ideje da je mesija koji spašava Srbiju. Plašim se načina na koji je uzurpirao državne institucije
Plašim se da pogrešim kao građanin, zato što sudije koje procenjuju težinu mog eventualnog dela osećaju strah od svoje odluke. Bilo kakavu odluku da donesu može ih neko prozvati zato što su me malo kaznili. I zato je sigurno da će kazna prema meni biti maksimalna. Zato ne grešim. Ćutim i trpim. Pazim kako vozim. Prelazim ulicu samo na obeleženim pešačkim prelazima. A kada me kojim slučajem zaustavi policijajac ja ga uljudno zamolim da me kazni, da on slučajno ne bi imao problem ako ga snimaju tajne kamere svevidećeg ministra policije. Zašto čovek da izgubi posao zbog toga što ja nisam napravio grešku.
Plašim se dugovanja prema državi. Čim dobijem penziju ja odmah platim struju, vodu, telefone, ma platim sve. I to obavezno u iznosu višem za po 100 RSD, da slučajno neki službenik nije pogrešio prilikom obračuna i nešto zakinuo državi ili korporaciji a meni pribavio korist. Hvala bankama koje su omogućile da elektronskim plaćanjem budem oslobođen provozije. Hvala isitim bankama što su ukinule svaku pozitivnu kamatu za sredstva po viđenju, tako da nemam želju da imam višak novca na računu.
Plašim se odlaska kod lekara, zato što ne želim da sumnjam u to da moram nekog da znam ili ne daj bože moram da dam nekome novac da bih dobio brzu i stručnu medicinsku pomoć. Plašim se da me primi neki humani lekar, popriča ljudski i kaže mi da se ne brinem. Možda posle toga, takvog humanog lekara uzmu na zub i da se čovek posle toga pravda kako je to bila greška i da se neće više ponoviti.
Plašim se i da odem na pijac. Nikada se ne zna kada će da se pojavi komunalni policajac koji će da zbog tezge pomerene deset `santima`, da čuvajući svoj posao odradi službenu radnju kojom će nekoga da uputi na put bez povratka. Plašim se da izvadim jednu crvenu, zato što je drugi nemaju. Ako mi neko priđe i pita me „odakle ti bre čiča crvena“ da me ne prebije.
Plašim seeeeeee. Plašim se što nema pravila. Što nema pravde i nema moralnih vrednosti na koje sam navikao.
Plašim se i da Vam svima saopštim da ću glasati za Jankovića. Plašim se da me ne počnu smatrati manje Srbinom zbog toga. Mnogo se plašim i nadam se da ćete mi oprostiti što to radim iz straha za budućnost Srbije.